Kao da je trčao od Mostara do Madrida i nazad: Feđa Klarić u ovoj godini pretrčao preko 5.000 kilometara

Feđa Klarić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Srednjoj građevinskoj školi Mostar, u ovoj godini je prešao nevjerovatnih više od 5.000 kilometara trčeći. Bez pompe, bez velikih riječi, ali s disciplinom i dosljednošću koje rijetko viđamo – Feđa je još jednom pokazao da su upornost i svakodnevni rad jači od izgovora.

U razgovoru s njim  internet portal MostarDanas saznaje  kako je sve počelo, kako izgleda život nekoga ko trči gotovo svaki dan i šta za njega zapravo znači ova impresivna brojka.

Kako je počela vaša trkačka priča i jeste li ikada mislili da ćete dostići brojku od 5.000 kilometara u jednoj godini?

“Redovno trčim od jeseni 2016. godine, kada sam se počeo pripremati za prvi Mostarski polumaraton. Prije toga sam trčao sporadično još od srednjoškolskih dana. Iskreno, nikada nisam razmišljao o brojkama na ovaj način – kilometri su došli kao rezultat kontinuiteta.”

Kako je izgledao vaš prosječan dan ili sedmica kada je u pitanju trčanje?

“Godinama trčim svakodnevno, uz povremeni dan bez trčanja, ali ne i bez treninga ili neke aktivnosti. Većinu dana započinjem ranim ustajanjem i trčanjem. Na sedmičnom nivou odradim između 10 i 14 treninga.”

Trčali ste bez obzira na kišu, visoke temperature i druge ekstremne uslove. Koliko su vam upravo ti uslovi pomogli da psihički i fizički ojačate?

“Sigurno da jesu. Najbolji pokazatelj koliko su granice pomjerene jeste to što uslovi koji su nekada predstavljali veliki izazov danas više nisu faktor u odlučivanju hoću li izaći na trening ili ne.”

Koja ruta vam je bila najduža, a koja najzahtjevnija ove godine?

“Najduža trka bila je 104 kilometra na ultra utrci u Sarajevu, na Vilsonovom šetalištu, koju sam završio za 12 sati. Najzahtjevnija je bio humanitarni brdski maraton za Centar “Los Rosales”, koji sam trčao s prijateljem Markom Kožulom početkom ljeta – više od 40 kilometara i oko 2.000 metara elevacije.

Najdraži benefit koji vam donosi trčanje i takmičenja?

“Onima koji redovno trče ne treba dodatno objašnjavati benefite koje donosi kretanje i fizička aktivnost. Onima koji ne trče, uzalud je objašnjavati – moraju sami donijeti odluku i pokrenuti se.”

Šta za vas lično znači ovih 5.000 pretrčanih kilometara?

“Ne izdvajam to kao nešto posebno. Još jedan cilj ispunjen. Zadovoljan sam. Sutra ujutro – nazad na trening.”

Imate li već postavljen novi cilj za narednu godinu?

“Cilj je jednostavan: nastaviti raditi svakodnevno. Učestvujem i u regionalnom humanitarnom KTJ (Ko te juri) izazovu, na poziv prijateljice Emine Alagić. Cilj je pretrčati što više kilometara u januaru, koji se potom “prodaju” u humanitarne svrhe. Reći ću samo da brojka neće biti mala. Također, rado učestvujem u lokalnim trkama u Mostaru i Hercegovini koje okupljaju ljude iz zajednice.”

Koju poruku biste poslali ljudima koji žele početi trčati, ali stalno odgađaju?

“Krenite. Ako nećete vi za sebe – ko će? Puno zadovoljstva se nalazi u disciplini, ukoliko ga uspijete pronaći.”

Dok većina traži opravdanja, Feđa Klarić svakog jutra obuva patike i izlazi na cestu. Bez obzira na vrijeme, bez obzira na umor. Možda ga ne poznajete lično, ali ako živite u Mostaru – gotovo sigurno ste ga barem jednom vidjeli kako trči. I vjerovatno se zapitali: “Ko je ovaj?” Eto odgovora.

(Mostarski.ba)