Pustinja pretvorena u novu oazu

Nije često da se sušno prostranstvo Cooper Creeka u Australiji pretvori u živahnu oazu, ali upravo se to dogodilo nakon što je snažna kiša zahvatila to područje 2025. godine. Poplave, neke od najgorih u historiji regije, transformisale su inače smeđu, ispucalu pustinju u nalet zelenila. NASA-ini sateliti su uhvatili ovaj rijedak trenutak prikazujući zapanjujući, kratkotrajni ekološki procvat na mjestu koje je tipično poznato po svojoj suhoći i pustoši.

NASA-in tim, koristeći svoju satelitsku tehnologiju, pratio je dramatične promjene.

Poplave, koje su izazvale rekordne padavine koje su za samo jednu sedmicu izbacile više od godišnje količine vode, pretvorile su dijelove zapadnog Queenslanda u privremenu vodenu zemlju čuda. Iako je ovaj događaj poremetio živote, poplavio čitave gradove i prisilio na evakuacije, također je oslobodio val novog života u cijelom krajoliku.

Kako je saopštila NASA-ina Zemaljska opservatorija, poplavne vode su preplavile Cooper Creek, transformišući ga iz tipičnog suhog stanja u brzi riječni sistem. Poplave su bile toliko značajne da su oborile prethodne rekorde, ostavljajući čitave gradove potopljene. Po prvi put nakon mnogo godina, suha zemlja je počela pokazivati ​​znakove života, prenosi Daily Galaxy.

Ogromna količina kiše također je izazvala rijetku transformaciju u ekosistemu. Kako su se poplavne vode počele povlačiti, bujna vegetacija počela se pojavljivati ​​u područjima koja su godinama bila suha. Ova iznenadna eksplozija zelenila bila je ključni događaj za lokalni biodiverzitet.

“Sjajna strana ove poplave je ogroman poticaj za dugoročni biodiverzitet“, kaže Geoff Penton, operativni menadžer koji radi u regiji. Iako je šteta na poljoprivrednom zemljištu i infrastrukturi bila ozbiljna, dugoročni efekti mogli bi revitalizovati ekosisteme područja na načine koje je teško predvidjeti.

Ono što Cooper Creek čini tako fascinantnim jeste njegova uloga unutar većeg bazena jezera Eyre, ogromnog kopnenog sistema gdje voda ne teče u okean, već isparava ili se ulijeva u slane bazene. To znači da su poplave poput one iz 2025. godine rijetke i dragocjene, udahnuvši novi život inače suhom i nemilosrdnom krajoliku. Prema NASA-i, ove poplave u unutrašnjosti mogu pokrenuti niz događaja koji pomažu u održavanju krhkih ekosistema regije.

Tokom ovakve poplave, hiljade uspavanih jaja sitnih rakova i drugih beskičmenjaka iznenada oživljavaju. Ova stvorenja, često zanemarena, čine temelj lanca ishrane koji podržava razne vrste, od riba do ptica selica.

NASA-ina sposobnost da prati tako dramatičnu promjenu u okolišu svjedoči o moći moderne satelitske tehnologije.

(Mostarski.ba)