Saobraćaj na ivici kolapsa: Loši putevi i previše vozila

U posljednjih nekoliko godina svjedočili smo nizu stresnih, traumatičnih i nepromišljenih situacija u bh. saobraćaju. Gužve, nesreće, javno dostupni videozapisi vozača koji skupljaju viralne bodove, prepuni parkinzi i tako dalje, dan za danom. Počinjemo pucati po šavovima i bit će sve teže i teže.

Kolumne vijesti i crnih hronika, koje uključuju saobraćajne nesreće, vožnju neopreznih vozača i slike nekulturnih ljudi na parkiralištima, posljednjih se godina pune s lakoćom i bez prestanka, piše Klix.ba.

Šta se u posljednje vrijeme dešava na našim putevima i u našim glavama?

Da li pucamo po šavovima zbog zastarjele i neadekvatne putne infrastrukture, prevelikog broja vozila, nedostatka parkinga, nesavjesnih vozača ili pomalo od svega? Problem nije samo u tome što nemamo dovoljno autoputeva. Problem je sistemski. Naši glavni putevi kroz gradove projektovani su u vrijeme kada je broj građana imao automobil. Danas te iste ulice moraju podnijeti mnogo veće opterećenje. Broj automobila u gradovima je prekomjeran, nema čak ni lijeka za parkiranje, a sve to uzrokuju nesavjesni vozači. Svi ovi faktori se međusobno nadopunjuju, a rezultat je stres, gubitak novca i gubitak života.

Jesmo li iznenađeni što statistički nema više nesreća?

Na našim putevima ima više od 1,35 miliona motornih vozila, čija je prosječna starost preko 17 godina. Većina putničkih automobila je registrovana (oko 1,15 miliona vozila), a dominiraju modeli sa emisijskom normom Euro 5, tj. više od 370.000 takvih primjeraka, uglavnom proizvedenih između 2009. i 2014. godine.

Iako se njihov broj smanjuje zbog nemogućnosti uvoza, na našim cestama i dalje postoji značajan broj starijih vozila. Prije svega, sa Euro 4 standardom (oko 280.000 registrovanih jedinica), zatim sa Euro 3 standardom (oko 250.000 jedinica), pa tek onda dolaze automobili sa Euro 6 standardom (oko 220.000 vozila), iako su često stari i više od 10 godina.

Samo u Kantonu Sarajevo, u posljednjih 12 godina na našim preopterećenim cestama bilo je više od 80.000 novih automobila, uglavnom uvezenih. Uz sve to, izgradnja stambenih zgrada bez planiranog broja parking mjesta, kao i trend posjedovanja više vozila u jednom domaćinstvu, preopterećuje postojeće parkinge, kojih hronično nedostaje.

U Bosni i Hercegovini, dugotrajno kašnjenje i spora izgradnja koridora 5C doveli su do toga da se većina teretnog i putničkog prometa odvija gradskim cestama i uskim autoputevima izgrađenim sedamdesetih godina.

Izgradnja novih kilometara ide puževim tempom, alternativnih gradskih puteva gotovo da nema godinama, a broj vozila rapidno raste. Treba li nas čuditi zašto statistički nema više saobraćajnih nesreća?! Putna infrastruktura, koja ne može podnijeti ovaj broj vozila, jednostavno puca po šavovima.

Nepažljivi vozači: Viralni sadržaj koji otkriva dublje probleme

Ne morate tražiti po društvenim mrežama, video snimke nesavjesnih vozača koji su postali neizostavni dio balkanskog interneta, uz pomoć algoritma, oni će vas pronaći. Vožnja u suprotnom smjeru ili niz stepenice, preticanje preko pune linije u krivini, vožnja po pločniku, prolazak kroz crveno svjetlo, agresivno guranje u kolonu, prekoračenje brzine od 200 km/h, parkiranje gdje možete.

Ovi videozapisi nisu samo zabava – oni su ogledalo dubljeg problema. Kada se društvo navikne na kršenje pravila i bez posljedica, put postaje džungla u kojoj jači, agresivniji i nepromišljeniji diktiraju tempo.

Posebno je zabrinjavajuće koliko ovi videozapisi postaju viralni ne iz ogorčenja, već iz divljenja. Komentari poput “kralj”, “legendo”, “pustite ih”, “Ne mogu vam ništa”, “najjači ste” itd. normalizuju ponašanje koje direktno ugrožava živote. Mladi vozači gledaju ove videozapise i uče da je arogantno ponašanje na cesti normalan i prihvatljiv saobraćajni folklor.

Ali problem nije samo individualna nesmotrenost. Gdje je policija, gdje su kamere, a prije svega, gdje je sistem kažnjavanja koji bi odvratio ovakvo ponašanje? U našoj zemlji je sasvim normalno akumulirati desetine hiljada maraka kazni, a i dalje voziti vozilo, registrovati ga i preprodavati. U zemljama sa razvijenijom saobraćajnom kulturom, jedan takav prekršaj može vozača koštati dozvole i hiljada eura kazni. Kod nas? Često prolazi nekažnjeno, ili sa simboličnom kaznom koja nikoga ne plaši.

Rezultat? Svaki treći ili četvrti vozač misli da se pravila ne odnose na njih. To nije pretjerivanje – samo se zaustavite na bilo kojoj raskrsnici i prebrojite koliko automobila prolazi kroz kasno žuto svjetlo, ili koliko njih (ne) koristi pokazivače smjera, ili koliko njih drži sigurnu udaljenost.

Pucamo po šavovima.

Naši putevi pucaju po šavovima, a i mi smo. To je realnost s kojom se suočavamo svaki dan. Infrastruktura iz prošlog stoljeća pokušava se nositi s potrebama 21. stoljeća i jednostavno zakazuje. Ali budimo iskreni – i mi sami tome doprinosimo.

Svaki put kada odbijemo da nekome damo prednost, kada nepotrebno blokiramo traku, kada parkiramo tamo gdje nam nije dozvoljeno – posebno na mjestu za invalide, svaki put kada vozimo arogantno i slikamo se za Instagram – doprinosimo dubljem problemu.

Rješenje nije samo u izgradnji novih puteva ili parkinga – to je dio neophodnog mozaika. Potrebna nam je bolja infrastruktura i bolji vozači i rigorozniji tehnički pregled, a ne kratka i prohodna ceremonija. Jedno bez drugog neće riješiti problem. Možemo graditi koliko god želimo autoputeva, ali ako se njima vozi nepromišljeno i ako vozimo neispravne automobile, nećemo ništa postići. Možemo nametati najstrože kazne, ali ako ljudi nemaju gdje parkirati ili ako javni prijevoz ne radi, kazne neće promijeniti navike.

Infrastruktura i kultura vožnje su ogledalo društva. Stoga pitanje nije možemo li ovako nastaviti, već šta možemo učiniti da ovo poboljšamo. Moramo početi sami ako želimo nešto učiniti po tom pitanju, ili ćemo nastaviti gubiti sate u redovima, obilaziti naselja tražeći parking mjesto, gledati viralne video zapise nesavjesnih vozača i čekati da se nešto samo od sebe promijeni.

(Mostarski.ba)