Bosanskohercegovački ljekar Adnan Zubčević dobitnik je Centennial Joan Shaw Herman nagrade za 2022. godinu, za izuzetan doprinos zajednici i pomoć drugima. Nagrada će mu zvanično biti uručena u aprilu na 100. rođendan Concord Academy (CA), škole smještene u istoimenom gradu u Massachusettsu gdje je počela američka revolucija za oslobađanje od engleske kolonijalne vlasti.
JEDAN OD HILJADU
Nagrada je osnovana 1976. godine i dodjeljuje se svake godine članu CA zajednice, a Zubčević je izabran za dobitnika nagrade među hiljadu drugih kandidata.
Posvetivši više od 25 godina zagovaranju prava imigranata i izbjeglica te brige za njihovo mentalno zdravlje, Zubčević je vodio programe na Međunarodnom institutu u Bostonu, oformio zdravstveni program za izbjeglice i imigranate u Općoj bolnici u Massachusettsu (MGH) i osnovao Bosanskohercegovački centar za razvoj resursa (BCCRD) u Lynnu, Massachusetts. Također je obavljao dužnost u Savjetodavnom vijeću guvernera Massachusettsa za izbjeglice i imigrante u državnom Multikulturalnom savjetodavnom odboru za mentalno zdravlje izbjeglica i imigranata.
Nekoliko godina je predsjedavao Koalicijom za međusobnu pomoć Massachusettsa (MAA Coalition) i predstavljao program na raznim državnim, nacionalnim i međunarodnim konferencijama i sastancima koji se bave mentalnim zdravljem i socijalnim potrebama novopridošlih grupa i izbjeglica u Sjedinjene Države.
U razgovoru za Fenu Zubčević se prisjetio kako je pred okončanje rata u Bosni i Hercegovini odlučio otići prvo u Split, a potom i u Sjedinjene Američke Države gdje je sedamdesetih godina prošlog stoljeća pohađao tu prestižnu školu kao dobitnik stipendije iz Sarajeva. U njegovoj generaciji bila je i Caroline Kennedy, kćerka ubijenog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Johna F. Kennedyja.
Kaže da je tokom rata radio na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu gdje je na Klinici za neuorpsihijatriju obavio specijalistički staž, ali i u ordinaciji koju je napravio u sarajevskom neboderu “Treska” kako bi pomogao onima koji nisu mogli doći do bolnice i služila je građanima iz okolnih kvartova, kao i jedinici koja je bila tu smještena.
Kada je, nakon što su bili razdvojeni dvije godine, sa suprugom i kćerkom došao u SAD, naišao je na veliku pomoć Amerikanaca, a potom je počeo raditi u Bostonu za International Institute of Boston odakle su se počeli razvijati njegovi psiho-socijalni programi za izbjeglice iz cijelog svijeta uključujući i one iz Bosne i Hercegovine.
Taj program je obuhvatio tri savezne države – Massachusetts, New Hampshire i Vermont, a u okviru njih procjenjivala se sposobnost izbjeglica budući da su brojni građani bili već traumatizirani. Većina nije znala jezik te je ostvarena saradnja sa bolnicama i školama kako bi im se pomoglo u asimilaciji u američko društvo.
Napravili su nacionalni model za poboljšanje mentalnog zdravlja izbjeglica iz BiH koji je naknadno korišten i na drugim zajednicama koje su kao izbjeglice dolazile u SAD, ali u druge grupe društva. Tokom radnog vijeka susreo se s više od 5.000 ljudi u potrebi.
Kompletan tekst je na linku
