Gradski urbanisti smatraju da je potrebno preispitati način na koji planiramo i gradimo urbana područja kako bi ona postala održivija, zdravija i ugodnija za život. Jedna od ideja koja posljednjih godina privlači veliku pažnju jeste koncept „gradova na 15 minuta“. No, koliko je on zaista održiv?
Prije samo dvije decenije više ljudi živjelo je u ruralnim nego u urbanim područjima. Danas je situacija potpuno drugačija. Oko 56 posto svjetskog stanovništva živi u gradovima, a taj broj i dalje raste. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, do 2050. godine oko dvije trećine od gotovo 10 milijardi stanovnika Zemlje živjet će u urbanim sredinama.
Takav rast gradova dodatno je razotkrio brojne probleme u njihovom planiranju – od društvene nejednakosti i isključenosti, preko nedovoljno razvijenog javnog prijevoza, do zdravstvenih problema izazvanih zagađenjem zraka. Upravo zbog toga sve veću podršku dobija koncept „grada na 15 minuta“ kao model održivijeg urbanog razvoja.
Šta podrazumijeva koncept?
Osnovna ideja je da se gradovi organizuju tako da većina svakodnevnih potreba bude dostupna u krugu od 15 minuta pješačenja ili vožnje biciklom. Koncept je 2016. godine predstavio urbanista i profesor Univerziteta Sorbona u Parizu Carlos Moreno.
Njegova vizija podrazumijeva da građani u neposrednoj blizini svojih domova imaju prodavnice, škole, zdravstvene ustanove, parkove, sportske sadržaje, restorane i kulturne institucije.
Za mnoge stanovnike velikih gradova to je i dalje teško ostvarivo. Umjesto kratkih udaljenosti, svakodnevno se suočavaju sa saobraćajnim gužvama ili nedovoljno efikasnim javnim prijevozom.
Koncept ne podrazumijeva rušenje postojećih gradova i njihovu izgradnju ispočetka, već pametno preuređenje postojećeg javnog prostora. Poseban naglasak stavlja se na smanjenje broja automobila, izgradnju biciklističkih staza, sigurnijih pješačkih zona te prostora prilagođenih djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Istovremeno se stvaraju mjesta koja podstiču druženje i jačaju lokalne zajednice.
Od Pariza do Šangaja
Do danas je najmanje 16 gradova širom svijeta uvelo ili razvija koncept grada na 15 minuta ili neku njegovu varijantu. Neki planiraju gradove na 20 minuta, drugi na 10 minuta, dok pojedini mijenjaju samo određene gradske četvrti.
Među pionirima je Pariz. Nakon što je Carlos Moreno predstavio svoju ideju, gradonačelnica Anne Hidalgo uvrstila ju je u svoju predizbornu kampanju, a njena primjena intenzivirana je tokom pandemije.
U središtu pariškog modela nalaze se škole koje postaju centri života svake gradske četvrti. Školska dvorišta pretvaraju se u parkove i javne prostore dostupne građanima nakon nastave i vikendom.
Pariz planira prenamijeniti polovinu od oko 140.000 parking mjesta za automobile u zelene površine, dječija igrališta, prostore za okupljanje građana i parkinge za bicikle. Cilj je da do 2026. godine sve gradske ulice budu prilagođene biciklistima.
Sličan model razvija i Šangaj. Još 2016. godine predstavljen je plan pod nazivom „15-minutni krugovi zajedničkog života“, kojim se nastoji omogućiti da sve osnovne usluge budu dostupne u roku od 15 minuta hoda. O mogućnosti primjene sličnog koncepta razmišlja još oko 50 kineskih gradova.
I Velika Britanija razvija sličnu inicijativu. Vlada želi omogućiti da svaki stanovnik do zelene površine ili otvorene vode može stići pješice za najviše 15 minuta.
Barselona i superblokovi
Španska Barselona razvija model poznat kao „Superilles“ ili superblokovi. Nekoliko stambenih blokova povezuje se u jednu cjelinu u kojoj je saobraćaj automobila znatno ograničen.
Ulazak vozilima dozvoljen je uglavnom stanarima i dostavnim službama, dok je najveća dozvoljena brzina 10 kilometara na sat.
Brojne ulice zatvorene su za redovni saobraćaj i pretvorene u zelene površine s drvećem, cvijećem i urbanim baštama.
Trenutno se oko 60 posto javnog prostora u Barseloni i čak 85 posto ulica koristi za motorni saobraćaj. Više od polovine stanovnika izloženo je buci i zagađenju zraka koje premašuje preporučene granice Svjetske zdravstvene organizacije. Procjene pokazuju da bi superblokovi mogli smanjiti motorni saobraćaj za oko 21 posto.
Hoće li trpjeti ekonomija?
Istraživanja pokazuju da veća upotreba bicikala i pješačenje dugoročno donose značajne finansijske uštede. Troši se manje novca na održavanje saobraćajne infrastrukture i liječenje bolesti povezanih sa zagađenjem.
Procjenjuje se da pozitivni efekti biciklizma u Evropskoj uniji premašuju 90 milijardi eura godišnje. Istovremeno, motorni saobraćaj stvara više od 800 milijardi eura godišnjih troškova kroz zdravstvene, ekološke i infrastrukturne posljedice.
Pojedini vlasnici trgovina strahuju da bi ograničavanje automobilskog saobraćaja moglo smanjiti promet. Međutim, iskustvo američkog grada Portlanda pokazalo je suprotno. Nakon smanjenja automobilskog saobraćaja za 20 posto u okviru koncepta grada na 20 minuta, u lokalnoj ekonomiji zadržano je dodatnih 1,2 milijarde dolara.
Suština ovog modela nije zatvaranje ljudi u određene četvrti niti zabrana putovanja, već omogućavanje da svakodnevne potrebe mogu zadovoljiti u svojoj blizini, uz zadržavanje potpune slobode kretanja.
(Mostarski.ba)
