Govor mržnje, provokacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi na sjednicama Gradskog vijeća postali su standardni obrazac ponašanja pojedinih vijećnika koji dolaze iz stranaka sa hrvatskim predzankom.
Jučer smo imali priliku svjedočiti javnom činu ponižavanja bosanskog jezika za govornicom Gradskog vijeća i to od strane Marija Kordića, prvog čovjeka grada koji se već duže vrijeme ponaša kao polugradonačelnik to je dokazao i ovim sramnim istupom.
Na ovaj atak reagovao je Džemal Juklo, vijećnik Koalicije za Mostar, koji se “zahvalio” gradonačelniku što je vratio glas “h” tamo gdje mu je mjesto.
Naravno, ovo nije promaklo pojedinim populistima da na odbrani bosanskog jezika pokušaju graditi svoj medijski i politički rejting. Svakako, njihova reakcija je legitimna, ali ono što nije korektno je iznošenje pogrešne tvrdnje u formi “niko nije reagovao”.
Sanel Kajan se u svom stilu “najprvi” oglasio na društvenim mrežama i plasiranjem neistinitih tvrdnji pokušao manipulirati atakom nad bosanskim jezikom.
Javnost, građani, odnosno birači će u oktobru nagraditi ili kazniti ovakav potez Kajana.
A što se tiče Kordića i njegovih jezičkih vratolomija, mostarskoj javnosti odavno je postalo jasno kada Kordić govori književni hrvatski, a kada maternji.
Podsjećamo, u Gradskoj vijećnici mogli smo više puta čuti od vijećnika HDZ-a da namjerno bosanski jezik nazivaju bošnjački, među kojima je i osoba oko čijeg imena se špekuliše da će uskoro upravljati mostarskom kulturom.
Ova diskusija podsjeća na historijski događaj za vrijeme Austro-ugarske uprave kada je tadašnji gradonačelnik Mostara branio bosanski jezik.
„Mi ovdje nismo u Beču niti Gracu, već u Mostaru i treba da se govori bosanski, da svi razumimo“, izjavio je Ibrahim Kapetanović, gradonačelnik Mostara, na sjednici 1895. godine.
Gradonačelnikove riječi su bile upućene gospodinu Stangeru koji je počeo govoriti na njemačkom jeziku.
Piše: Sanadin Voloder
(Mostarski.ba)
