Evropska domaćinstva ove bi zime mogla plaćati veće račune za plin i struju ako visoke veleprodajne cijene potraju dovoljno dugo da se njihov rast prenese na krajnje potrošače, piše Euronews.
Referentna veleprodajna cijena plina u Evropi, nizozemski TTF, u utorak je premašila 66 eura po megavatsatu (MWh), dok je početkom godine iznosila oko 29 eura. Rast cijena posljedica je zabrinutosti zbog mogućeg zatvaranja Hormuškog tjesnaca tokom zime, ali i neuobičajeno niskih zaliha plina u EU-u pred početak sezone grijanja.
Prema podacima udruženja Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u EU-u 24. augusta bila su popunjena 62,99 posto, znatno manje od petogodišnjeg prosjeka od 79 posto. Stručnjaci upozoravaju da su zalihe neuobičajeno niske za ovo doba godine. Slična situacija posljednji put zabilježena je 2021., uoči velike plinske krize.
Najnižu popunjenost među velikim evropskim tržištima imaju Njemačka, sa 51 posto, i Nizozemska sa 44,3 posto.
Iako je potrošnja plina u EU-u 15 do 20 posto niža nego 2021. godine, manje zalihe znače veće oslanjanje na uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG). To Evropu stavlja u direktnu konkurenciju s azijskim kupcima.
Situaciju dodatno otežava blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi gotovo petina svjetske trgovine LNG-om. Veća konkurencija za dostupne pošiljke mogla bi dodatno podići cijene.
Analitičarke Goldman Sachsa procjenjuju da bi cijena plina na TTF-u u decembru mogla premašiti 100 eura po MWh ako dođe do postepene normalizacije izvoza s Bliskog istoka do 2027. godine. To je dvostruko više od njihove ranije osnovne prognoze od 50 eura.
Oxford Economics upozorava i da bi EU, u slučaju dodatnog pogoršanja snabdijevanja, mogao biti primoran razmotriti ublažavanje pojedinih ograničenja na uvoz ruskog plina.
Kada će građani osjetiti poskupljenje?
Kratkotrajni rast veleprodajnih cijena ne mora odmah značajno utjecati na račune domaćinstava. Međutim, ako cijene ostanu visoke, poskupljenje će se postepeno prenositi na nove i obnovljene ugovore.
Domaćinstva s promjenjivim tarifama među prvima će osjetiti rast cijena. Prema Oxford Economicsu, u prosjeku je potrebno oko šest mjeseci da se promjene veleprodajnih cijena u potpunosti prenesu na potrošačke cijene, ali taj period zavisi od zemlje i strukture tržišta.
U Njemačkoj i Austriji, gdje su česti ugovori s fiksnim cijenama na 12 ili 24 mjeseca, prijenos može trajati gotovo godinu dana. U Francuskoj, Italiji i Španiji cijene mogu reagovati za nekoliko mjeseci, dok je u Nizozemskoj prijenos gotovo trenutan.
Oxford Economics izdvaja Italiju kao najizloženiju velikim evropskim ekonomijama u slučaju novog plinskog šoka. Razlog je kombinacija relativno brzog prenosa veleprodajnih cijena i velike ovisnosti o plinu.
Važan faktor bit će i temperatura tokom zime. Hladniji period povećao bi potražnju za plinom i dodatno izvršio pritisak na cijene. Oxford Economics je ranije procijenio da bi potrošačke cijene energije u eurozoni u četvrtom kvartalu mogle biti i do 15 posto više nego u istom periodu prošle godine.
(Mostarski.ba)
