Ono što je dilema u mnogim državama, pa i susjednoj Hrvatskoj postala je tema i u bosanskohercegovačkim medijima.
Naime, sve informacije, tehnički parametri i procjene iznesene o ideji izgradnje AI data centra u Mostaru prisutne su isključivo u domaćim i regionalnim medijima kroz više tekstova, razgovora i analiza.
Za sad javnost i građani su uskraćeni za zvanične informacije i stavove nadležnih gradskih i kantonalnih organa ili samog investitora.
Najava izgradnje velikog podatkovnog centra (data centra) namijenjenog vještačkoj inteligenciji (AI) na području Mostara proteklih je dana privukla veliku pažnju javnosti. Iza projekta, prema medijskim napisima, stoji američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, a prema dostupnim podacima koje su prenijeli domaći i regionalni mediji, vrijednost planiranog ulaganja procjenjuje se na više od 500 miliona eura.
Ipak, uz impresivne finansijske pokazatelje koji se navode u javnosti, otvorila su se i krupna pitanja struke i građana o uticaju ovakvog postrojenja na rijeku Neretvu, elektroenergetsku mrežu i lokalne resurse.
O kakvom postrojenju je riječ?
U javnosti se pojavila i tehnička dilema oko kapaciteta. Kako prenose mediji, planirani kapacitet ne odnosi se na memorijski prostor, već na instalisanu električnu snagu od 100 megavata (MW).
Data centri specijalizovani za procese vještačke inteligencije (treniranje naprednih modela i mašinsko učenje) sadrže hiljade servera koji rade pod visokim opterećenjem 24 sata dnevno.
Takva postrojenja spadaju među najveće industrijske potrošače električne energije i zahtijevaju stalne sisteme za hlađenje. Kao potencijalna lokacija u medijima se navodi južna industrijska zona Mostara (krug nekadašnjeg Aluminija), prevashodno zbog postojeće elektroenergetske infrastrukture.
Zašto je spomenuta Neretva?
Jedan od razloga koji je izazvao najviše reakcija u javnosti jeste izjava predstavnika investitora u kojoj se navodi Neretva kao osnova sistema za hlađenje budućeg data centra.
Pozivajući se na iskustva sa sličnim objektima u svijetu, ekolozi ukazuju na potencijalne rizike ukoliko bi se takav koncept realizovao:
Termalno zagađenje: Ukoliko bi se primjenjivao sistem otvorenog hlađenja zahvatanjem i vraćanjem vode, zagrijana voda vraćena u korito rijeke mogla bi ugroziti osjetljive i endemske riblje vrste, poput glavatice i neretvanske mekousne pastrmke, kojima je za opstanak neophodna izuzetno hladna i kisikom bogata voda.
Potrošnja i isparavanje vode: Sistemi sa rashladnim tornjevima mogu trošiti milione litara vode dnevno koja nepovratno isparava, što u ljetnim sušnim periodima predstavlja ozbiljan udar na vodni bilans.
Pitanje podzemnih voda: Svako veće crpljenje podzemnih voda u Mostarskom polju (područje Baćevića, Ortiješa i Bune) moglo bi uticati na lokalne izvore, privatne bunare i poljoprivredu.
Energetski aspekt: Pitanje napajanja i stabilnosti mreže
Snaga od 100 MW u stalnom radu na godišnjem nivou troši oko 876 gigavatsati (GWh) električne energije, što je potrošnja uporediva sa stotinama hiljada domaćinstava.
U pojedinim tekstovima vezanim za šire energetske planove istog investitora spominjana je i mogućnost izgradnje plinske elektrane na istom mjestu s sklopu projekat Južna interkonekcija iza kojeg stoji američka administracija. Budući da i dalje nema konkretnih koraka za realizaciju i nisu otklonjene brojne nejasnoće oko transporta plina, ovo pitanje ostaje jedno od ključnih za stručnu javnost i elektroenergetski sektor.
Ekonomska računica i broj radnih mjesta
Iako investicija dostiže stotine miliona eura, praksa pokazuje da su savremeni data centri visoko automatizovana postrojenja.
Građevinska faza: Donosi privremeni angažman građevinske operative i logistike, te potencijalni jednokratni prihod lokalnoj zajednici kroz rente i takse.
Stalna radna mjesta: Iskustva pokazuju da ovakvi objekti dugoročno zapošljavaju tek 30 do 50 ljudi (većinom tehničko obezbjeđenje, održavanje i manji inženjerski tim), što znači da direktan efekat na masovno zapošljavanje u Mostaru ne bi bio velik.
Građani traže zvanične odgovore i transparentnost
S obzirom na to da javnost o ovom projektu za sada saznaje isključivo posredstvom medijskih izvještaja, među građanima je već pokrenuta online peticija kojom se zahtijeva obustava netransparentnih dogovora i zaštita Neretve.
U situaciji u kojoj još uvijek nema zvaničnih dokumenata ni javnih istupa nadležnih institucija, opravdano se nameću sljedeći zahtjevi:
Objavljivanje svih eventualnih sporazuma, memoranduma ili zahtjeva koji su upućeni gradskim i kantonalnim organima.
Izrada nezavisne i sveobuhvatne Studije uticaja na okoliš prije donošenja bilo kakvih odluka.
Otvaranje javne rasprave kako bi građani Mostara imali potpun uvid u to šta se tačno planira i pod kojim uslovima.
Sve dok nadležni organi ne predoče zvanične podatke i studije, pitanje izgradnje AI data centra u Mostaru ostat će tema opravdane zabrinutosti, gdje zaštita rijeke Neretve i prirodnih resursa Hercegovine mora ostati na prvom mjestu.
(Mostarski.ba)
