U saopćenju u kojem iznose pravno stanovište o dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), autori ističu da mišljenja organa uprave imaju savjetodavni i neobavezujući karakter te da ne predstavljaju upravne akte. Osvrnuli su se i na nadležnosti kantonalnog ministra u vezi s tumačenjem federalnog Zakona o štrajku i odlukom nezavisnog arbitra o poslovima koji se ne smiju prekidati tokom štrajka.
U nastavku prenosimo saopćenje u cijelosti:
“Mišljenje organa uprave, u ovom slučaju Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK-a, ima deklarativni, savjetodavni i neobavezujući pravni karakter. Ono predstavlja stručno i autoritativno tumačenje zakona i drugih propisa koje iznosi nadležni organ u okviru svog djelokruga, ali nema snagu općeg niti pojedinačnog pravnog akta.
S obzirom na to da se mišljenjem ne odlučuje o pravima, obavezama ili pravnim interesima stranke, odnosno ne stvara nova pravna situacija, ono se ne smatra upravnim aktom. Stoga:
Protiv mišljenja organa uprave nije dozvoljeno pokretanje upravnog postupka, izjavljivanje žalbe niti pokretanje upravnog spora pred sudom, jer se njime ne rješava upravna stvar.
Svrha mišljenja je da pomogne subjektima u pravilnom razumijevanju i primjeni zakonskih normi, smanjujući pravnu nesigurnost i prevenirajući potencijalne greške u poslovanju ili postupanju.
Jedino zakonodavni organ, odnosno parlament ili skupština koja je donijela zakon, može dati autentično tumačenje koje ima obavezujuću pravnu snagu.
Mišljenje ministarstva ili drugog organa uprave ostaje samo stručno tumačenje u okviru njihove nadležnosti.
Da pojasnimo javnosti, pravna mišljenja su, dakle, neobavezujuća i po njima se ne mora postupati. Ona u normalnim državama služe tome da različiti subjekti koji primjenjuju određenu normu, a nisu sigurni kako bi je trebali primijeniti, preventivno zatraže mišljenje organa uprave koji je nadležan za njenu primjenu ili nadzor nad njenom primjenom.
U slučaju da subjekt nije zadovoljan tumačenjem norme, ne postoji pravna prepreka da je primijeni na drugačiji način, čak i direktno suprotan donesenom pravnom mišljenju.
Mišljenje ili dopis kojim organ uprave daje objašnjenje zakona ne odlučuje o konkretnom pravu ili obavezi pojedinca na autoritativan način, odnosno ne radi se o rješenju ili zaključku. Zbog toga se protiv samog mišljenja ne može pokrenuti upravni spor.
Mišljenja ne prolaze proceduru objavljivanja u službenim glasilima kako bi stupila na snagu, nemaju definisan datum važenja i ne mogu stvarati nove pravne obaveze koje sam zakon nije propisao.
Za razliku od sudskih presuda ili konačnih upravnih rješenja, mišljenja se ne mogu prinudno izvršiti.
Također, kantonalni ministar ne može tumačiti federalne propise, odnosno Zakon o štrajku, jer ih nije ni donosio ni predlagao, nego ih je predlagala Vlada Federacije BiH.
Također, ministar ne može tumačiti ni odluku o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, koju je donio nezavisni arbitar. Vlada HNK-a imala je mogućnost da učestvuje u njenom donošenju, kao zakonski zastupnik, a ne kao posmatrač, te da se tom prilikom izjasni o prijedlogu poslova.
Arbitru su se mogli obratiti i predsjednici sudova, sačiniti svoje prijedloge poslova te ih dostaviti pismeno ili putem zakonskog zastupnika, kao jedinstven zajednički stav ili prijedlog.
Suvišno je u mišljenju osvrtati se na odluku arbitra jer je štrajk već u toku, a na tu odluku izjavljena je žalba kao redovno pravno sredstvo, zbog čega nije potrebno davati mišljenje o samoj odluci.”
(Mostarski.ba)
