Foto:Virovi Radobolje

Rijeka Radobolja oduvijek je natapala mostarske vrtove, pokretala brojne mlinice, stupe i kola za navodnjavanja, ali na Radobolji su u prošlosti postojala i lijepa kupališta tzv. virovi.

Bila su to proširenja i udubljenja koja je načinila voda svojom snagom. Čak se nekad i veslalo od Bakamovića vira do Duranovića savata, zavisno od vodostaja. Poznati virovi za kupanje na Radobolji bili su: Karabegov vir, Muftića vir, Kljajin vir, Vir Čindžinovac, Bakamovića vir, Ćatića (Džinovića) vir, Hadžiselimovića ili Sabitov vir (muški i ženski), Bošnjića vir, Šiširakov vir (mali i veliki), Duranovića vir, Duranovića savati, Vir Balinovac, Galešića vir i Mali vir na Pijesku.
Svi su ovi virovi zatrpani, kada je Radobolja u avgustu 1964. godine prvi put presušila, zbog nekog, kako kažu, miniranja na vrelu.

Ujedno su i ribolovci ostali bez svoje oaze za uživanje jer su dotad u Radobolji mogli loviti pastrmke, glavatice, jegulje, ugore, kalkane, keljavce kao i rakove. Danas je Radobolja postala kanalizacija, naročito dio koji protiče kroz grad.

Kroz cijelo korito Radobolje prošli su bageri koji su poravnali virove, a voda nikada više poslije toga nije uspjela svojom snagom izrovati dovoljno velike nove virove.

Duga je 5 kilometara. Rijeka izvire ispod brda Mikuljača u Ilićima. Protiče kroz Mostar i ulijeva se u Neretvu kod Starog mosta.
Voda iz Radobolje je se za vrijeme turske uprave nad ovim područjem koristila za natapanje, ali i za piće jer je postojao vodovod koji je opskrbljivao zapadnu i dio istočne obale Mostara.

Sada je Radobolja jako onečišćena zbog ispuštanja otpadnih (kanalizacijskih) voda.

Mnoge mostarske pjesnike je inspirisala , mnogi su je u svojm pjesmama spominjali, opjevali…..jedan od njih i mostarski pjesnik Aleksa Šantić u pjesmi „VODENICA“.

Vodenica
Aleksa Šantić
Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana
Radobolja mrmlja, vere se i prska;
Mrke hridi streme visoko sa strana
Pune gustih zova, smokava i trska.
Sve je isto, staro… Samo, kao prije,
Ne čuje se hitri točak da udara;
Kô bol jedan što se u dnu duše krije,
Ostavljena ćuti vodenica stara…
Kroz vidnjaču malu, gdje u suhoj travi
Samo studen gušter polagano šušne,
Ne javlja se mlinar sa šalom na glavi,
Niti vidim one oči prostodušne.
Mnogo li sam puta ja ovdje, u hladu,
U večeri letne na odmoru bio,
I, dižući oči na mlinarku mladu,
Iz vedrice, žedan, hladne vode pio!
Bog zna gdje je sada?!… Radobolja mrmlja
Puna grmjelica, srebra, adiđara…
I dok zlatno veče pada povrh grmlja,
Nakrivljena ćuti vodenica stara.

mostarski.ba/Tibor V/Cidom.(naslovna foto:Branka Šarac)