Podno visokih stijena iz kojih izvire rijeka Buna, nekoliko kilometara od Mostara, nalazi se Blagajska tekija, jedno od najprepoznatljivijih historijskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Bijela građevina naslonjena na stijenu, neposredno uz snažni izvor rijeke, već na prvi pogled ostavlja dojam izdvojenosti od svakodnevne vreve. Zvuk vode, hladovina stijena i blizina rijeke stvaraju ambijent zbog kojeg posjetioci ovdje često zastanu duže nego što su planirali.
Danas je tekija nezaobilazna destinacija za domaće i strane turiste. Neki dolaze zbog arhitekture i historije, drugi zbog fotografija uz tirkiznu vodu Bune, a ima i onih koji ovo mjesto traže upravo zbog mira koji se teško pronalazi na frekventnim turističkim lokacijama. U toplijim mjesecima okolinu ispune izletnici, putnici i grupe koje obilaze Hercegovinu, ali prostor uz tekiju i dalje nosi prepoznatljivu atmosferu tišine, koju povremeno prekida samo šum vode.
Ipak, Blagajska tekija mnogo je više od lijepog prizora. Njena vrijednost ne može se razumjeti bez priče o dervišima, tesavvufu i tradiciji duhovnog života koja je stoljećima dio kulturne historije ovog prostora, piše Stav.
Šta je zapravo tekija?
Tekija je mjesto okupljanja derviša, pripadnika sufijske tradicije u islamu, koji njeguju poseban oblik duhovne prakse usmjeren na približavanje Bogu. U njoj se obavljaju molitva, zikr, odnosno spominjanje i slavljenje Allaha, te duhovna okupljanja i razgovori. Blagajska tekija bila je i mjesto boravka derviša, što je izdvaja od mnogih drugih tekija u Bosni i Hercegovini. U njenom kompleksu nalazila se i musafirhana, prostor namijenjen prihvatu i boravku putnika.
Njena lokacija nije slučajna. U tesavvufu, duhovnoj tradiciji kojoj pripadaju derviški redovi, prirodno okruženje može imati važno mjesto u doživljaju duhovnosti. Stijena, izvor, voda i osama čine nerazdvojiv dio ambijenta blagajske tekije. Ovdje se arhitektura nije nametnula prirodi, već je prilagođena prostoru u kojem se nalazi.
Historija koja seže stoljećima unazad
Tačno vrijeme nastanka današnje tekije nije moguće utvrditi sa potpunom sigurnošću. Prema predanju i podacima koji se navode u historijskim prikazima, njeni počeci vezuju se za osmansko razdoblje, a lokacija je imala vjerski značaj i prije dolaska Osmanlija. Arheološka istraživanja potvrdila su postojanje ostataka kasnoantičke građevine na ovom području.
Prvi poznati pisani zapis o tekiji ostavio je osmanski putopisac Evlija Čelebija, koji je kroz Blagaj prošao 1664. godine. Njegov zapis svjedoči da je tekija u to vrijeme već bila poznato mjesto duhovnog i intelektualnog života. Tokom narednih stoljeća kompleks je više puta obnavljan, između ostalog zbog oštećenja nastalih obrušavanjem stijena.
S tekijom se povezuje i ime Sari Saltuka, ličnosti iz osmanske i balkanske predaje čiji je život obavijen brojnim legendama. U sklopu kompleksa nalazi se turbe koje se tradicionalno povezuje s njim. Zbog toga Blagaj nije samo arhitektonska znamenitost nego i mjesto koje ima posebno značenje za pojedine sljedbenike sufijske tradicije.
Rad tekije kao aktivnog derviškog mjesta prekinut je nakon smrti posljednjeg šejha Sejde Šehovića 1925. godine. Poslije Drugog svjetskog rata djelovanje derviša i tekija u Bosni i Hercegovini bilo je službeno zabranjeno. Kasnije je Islamska zajednica preuzela brigu o kompleksu i pomogla obnovu njegove duhovne i kulturne uloge. Značajne obnove izvedene su tokom 2011. i 2012. godine.
Turistička atrakcija koja čuva svoj karakter
Danas je Blagajska tekija jedno od mjesta koje posjetioci Hercegovine često uvrštavaju u svoj plan putovanja. Blizina Mostara čini je lako dostupnom, a spoj historijske arhitekture, vjerskog naslijeđa i prirodnog ambijenta daje joj posebnu privlačnost.
Ipak, iskustvo posjete ne svodi se samo na obilazak objekta. Mnogi se zadržavaju uz obalu Bune, posmatraju vodu koja izbija iz dubine stijene ili sjednu u jedan od obližnjih ugostiteljskih objekata. U toplijim danima prostor je življi, dok se u mirnijim periodima može osjetiti tišina zbog koje ovo mjesto ostavlja drugačiji utisak od klasičnih turističkih destinacija.
Tekija je ujedno podsjetnik na raznolikost islamskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Džamije, medrese, hanovi i tekije imali su različite uloge u životu muslimanskih zajednica. Dok su džamije prvenstveno prostori namaza i okupljanja vjernika, tekije su razvijale posebnu tradiciju duhovnog rada, zikra i derviških okupljanja.
Upravo zbog toga Blagaj zaslužuje da se upozna i izvan fotografija koje ga prikazuju kao jedno od najljepših mjesta Hercegovine. Njegova vrijednost leži i u priči o ljudima koji su ovdje tražili duhovnu blizinu, o putnicima koji su pronalazili utočište i o tradiciji koja se, uprkos prekidima i obnovama, održala kroz stoljeća.
Blagajska tekija danas je otvorena za posjetioce različitih kultura i uvjerenja. Neko će iz nje ponijeti uspomenu na neobičnu arhitekturu, neko na smaragdnu Bunu, a neko na historiju duhovnosti koja je obilježila ovaj kraj. Njena posebnost upravo je u tome što se sve te priče susreću na jednom mjestu, pod istom stijenom i uz isti izvor.
(Mostarski.ba)
