Promocija knjige „Hajde, dušo, idemo dalje”, autorice Amile Brajlović Zukanović, bit će upriličena u četvrtak 12. 11. 2026. godine u 18 sati u Centru za kulturu Mostar.
Knjiga donosi emotivno i autentično svjedočanstvo o odrastanju u ratnom periodu, o snazi porodice, dječijoj hrabrosti i važnosti čuvanja istine i sjećanja
Ovo nije samo priča o ratu. Ovo je priča o životu. O porodici koja je izgubila dom, ali nije izgubila vjeru u bolje sutra. O hrabrosti jednog oca, snazi jedne majke i djevojčici koja je, uprkos svemu što je proživjela, nastavila koračati.
Od Ustikoline, preko Goražda, Grepka i Igmana, do Sarajeva, autorica vodi čitaoce putevima vlastitog djetinjstva. Iza tih mjesta ne stoje samo geografski nazivi nego ljudske sudbine, borba za opstanak i neizmjerna snaga porodice.
Iako ispričana kroz sjećanja jedne djevojčice, ovo je priča u kojoj se mogu prepoznati hiljade drugih porodica. Mijenjala su se imena gradova, sela i puteva kojima su ljudi prolazili, ali su strahovi, gubici, nade i borba za život bili isti ili slični. Zato ova knjiga nije samo lično svjedočanstvo. Ona čuva dio zajedničkog sjećanja jedne generacije, generacije koja je prerano odrasla, ali nije prestala vjerovati u život.
No ono što ovu knjigu čini posebnom nisu samo događaji koje opisuje nego i životne poruke koje ostavlja.
Na njezinim stranicama ne govori se samo o tome kako preživjeti rat nego i kako ostati čovjek. Kako sačuvati dostojanstvo kada izgubiš gotovo sve. Kako pronaći snagu kada se čini da izlaza nema. Kako vjerovati u sebe, ne odustajati od svojih snova, čuvati porodicu, poštovati druge i pružiti ruku podrške onome kome je potrebna.
Danas je djevojčica iz ove priče učiteljica, majka i autorica koja vlastito životno iskustvo pretvara u pouke o hrabrosti, dobroti, upornosti i nadi.
Kroz svoj dugogodišnji rad s djecom, književne susrete i radionice u školama, Amila Brajlović Zukanović nastoji mladima približiti prošlost, ali im prije svega pokazati da ih životne teškoće ne moraju odrediti niti zaustaviti.
Upravo u tome leži i posebna misija ove knjige: povezati generacije koje pamte s generacijama koje dolaze. Prenijeti im ne samo istinu o stradanju nego i vrijednosti koje su ljudima pomogle da opstanu. Ljubav prema porodici, čovjeku i domovini, svijest o cijeni slobode i odgovornost da zemlju koju su prethodne generacije sačuvale učine boljim mjestom za život.
„Ne želim našoj djeci ostaviti samo sjećanja na rat, stradanja i izgubljene domove. Želim im ostaviti životne poruke koje će ih pratiti i onda kada zatvore ovu knjigu. Da budu svoji. Da vjeruju u sebe. Da ne odustaju kada je teško. Da znaju koliko vrijede porodica, poštenje, dostojanstvo i pružena ruka drugome. Želim da iz moje priče ponesu nadu i snagu, a ne strah. Jer ja sam kao djevojčica izgubila dom, ali nisam izgubila snove. Danas želim da svako dijete zna da, bez obzira na prepreke, ima pravo sanjati, uspjeti i graditi bolji svijet.“
Za autoricu je posebno važno da knjiga ne ostane samo njezina priča.
„Ovo jesu moja sjećanja, ali ovo nije samo moja priča. Ovo je priča moje generacije, svih onih dječaka i djevojčica koji su preko noći morali odrasti, svih majki koje su čuvale svoju djecu i očeva koji su ih vodili prema životu. Zato su poruke ove knjige poruke moje generacije upućene generacijama koje dolaze. Dugujemo im istinu o onome što se dogodilo, ali i nadu da mogu izgraditi bolju budućnost. Dugujemo im ljubav prema zemlji u kojoj žive, svijest o tome koliko je vrijedna njezina sloboda i odgovornost da je čuvaju. Jer domovina se ne voli samo riječima. Voli se znanjem, radom, poštenjem, brigom za druge i svakim dobrim djelom kojim je činimo boljom.“
Obrazovna vrijednost knjige prepoznata je i kroz odobrenje Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo za njezino korištenje kao dopunskog štiva u devetim razredima osnovnih te prvim i trećim razredima srednjih škola.
Mostarsko predstavljanje bit će prilika za susret s autoricom i razgovor o knjizi koja povezuje prošlost i budućnost, sjećanja i životne vrijednosti, generacije koje su preživjele rat i one koje imaju odgovornost graditi mir.
Poziv je upućen roditeljima, učiteljima, nastavnicima, profesorima, mladima i svima koji vjeruju da knjiga može biti mnogo više od svjedočanstva, da može postati životni putokaz. Posebno onima koji će u ovoj priči prepoznati dio vlastitog života, vlastitog djetinjstva ili sudbinu svoje porodice.
Od Drine do Neretve nastavlja se put jedne istinite priče. Priče koja ne uči samo kako se preživljava ono najteže nego i kako se nakon svega nastavlja živjeti, voljeti, vjerovati i ostati čovjek.
Jer djeci ne trebamo ostaviti samo istinu o onome što je bilo. Dugujemo im nadu, snagu i vjeru da mogu stvoriti ono što mi možda nismo uspjeli. A svojoj zemlji dugujemo da je pamtimo, volimo, čuvamo i svakoga dana činimo boljom, saopćila je autorica.
(Mostarski.ba)
