”Izrazi promjenu koju želiš” naziv je Simpozija koji su Studij logopedije Sveučilišta u Mostaru i Studij logopedije Sveučilišta u Rijeci organizovali povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju.
Govoreći o ciljevima obilježavanja ovog dana docentica Sveučilišta u Rijeci, Suzana Jelčić-Jakšić istakla je kako se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju 22. oktobra obilježava kako bi se mucanje i osobe koje mucaju približile svima. ”Cilj ovog događaja je da se govori o mucanju, da se u medijima čuje o tome, a posebno nam je važno da se sadašnji, ali i budući roditelji, te osobe koje mucaju, osjećaju da se mogu otvoriti i razgovarati o mucanju, što je vrlo važno. Cilj nam je, također, i nastavnike potaknuti da razmišljaju o tome imaju li u razredu nekoga tko muca, kako se odnose prema tom djetetu i da nastoje saznati kako mogu više pomoći – kazala je Jelčić Jakšić.
Dodala je da se mucanje najčešće javlja u ranom djetinjstvu, a procjenjuje se da u općoj populaciji oko jedan posto ljudi muca.
”Do četvrte godine života mucanje se javlja kod 12 posto djece. Međutim, kod otprilike 80 posto te djece mucanje će se spontano povući. Ono što ne znamo je koja od te djece će ostati u onih 20 posto kod kojih će mucanje ostati cjeloživotni poremećaj. O njima trebamo brinuti, njih trebamo znati prepoznati na vrijeme i pravovremeno intervenirati” istakla je Jelčić Jakšić.
”Treba doći do logopeda čim se mucanje primijeti, a to ne znači da će se odmah početi s terapijom, nije uvijek nužno, ali ako je to potrebno onda je šteta da se taj zlatni period u kojem se najviše može učiniti, propusti i da se tom poremećaju dozvoli da se razmaše i proširi. Uz mucanje se vrlo često razvija i socijalna anksioznost i onda to postane puno širi problem, a ne samo govorni poremećaj” ističe Jelčić Jakšić.
Istakla je, kako je dokazano, da ljudi koji mucaju imaju silnu potrebu to prikriti.
”Postoji i termin za ljude kod kojih ćete rijetko čuti da mucaju, a zapravo mucaju, samo to vješto prikrivaju, ali takav život je manje kvalitetan, odnosno komunikacija tih ljudi pati i često mogu biti misinterpretirani zbog toga. Mucanje kod velikog broja ljudi može razviti visoku razinu socijalne anksioznosti. Podaci govore da je to u 60 posto slučajeva i to je nešto što može zaista negativno djelovati na mnoga područja života, a osobito na školovanje, zapošljavanje i rad – naglasila je Jelčić Jakšić.
Osim njenog predavanja pod nazivom “Svjesnost o mucanju – ima li promjena?” upriličena su i predavanja “Perspektive i stavovi društva prema mucanju” Lejle Junuzović Žunić s Univerziteta u Tuzli, “Kompetencije i svjesnost odgojno-obrazovnih djelatnika o mucanju” Anite Imre, “Znanja i stavovi nastavnika u Hercegovini o i prema mucanju – kakva jesu, a kakva želimo” Josipe Brekalo s mostarskog sveučilišta, te predavanje na temu “Kakve veze imaju epidemiološke mjere s mucanjem?” Amile Malanović sa SUM-a.
Međunarodni dan svjesnosti o mucanju (International Stuttering Awareness Day – ISAD) se počeo obilježavati 1998. godine na inicijativu Amerikanca Michaela Sugermana, koji je želio da se neznanje o ovom govornom poremećaju i nerijetka diskriminacija osoba koje mucaju zamijeni znanjem, prihvaćanjem i poštovanjem ljudskih različitosti.
(Mostarski.ba)
