Danas se navršava 28 godina od zatvaranja logora takozvane Hrvatske Republike „Herceg-Bosne“.
Piše: Faruk Vele
Kroz sistem zatočeničkih centara, odnosno koncentracionih logora za vrijeme trajanja „udruženog zločinačkog poduhvata“ i „međunarodnog oružanog sukoba“ s učešćem regularnih snaga Hrvatske vojske (HV) prošle su hiljade građana Bosne i Hercegovine, uglavnom Bošnjaka, bh. Srba, pa i „nepodobnih“ Hrvata.
Cijena slobode
Mnogi nisu dočekali slobodu, a hiljade njih je prošlo užasne torture koje su ostavile posljedice do današnjih dana. U desetinama slučajeva mnogi će kasnije preminuti upravo uslijed posljedica tortura u logorima.
„Posljednji zatvorenici njih oko 200 je na današnji dan prije 28 godina napustilo je i zatvorilo vrata zloglasnog Heliodroma. Istina je da su neki i ostali koji su se u tom periodu potrefili na radovima diljem tzv. Herceg Bosne i koji su do 19.04.1994 stigli na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije RBiH. Većina oslobođenih taj dan su u logorima proveli preko 250, a neki i 350 dana. Sloboda je nešto što veliko, mnogi je ne cijene jer nisu osjetili šta znači biti samo jedan dan zatvoren. Za logore, ubijanja, mučenja, čelnici tzv. Herceg Bosne pred Međunarodnim sudom u Haagu su osuđeni na 111 godina zatvora, pametnom dosta. Pričajmo, pišimo, ne zaboravimo, sve što ne zapišemo i ne dokumentujemo, nije se dogodilo“, naveli su danas iz Udruženja logoraša Stolac.
Među onima koji su u tzv. Herceg-Bosni imali najduži logoraški staž bio je i tada maloljetni Amer Đulić iz Stoca.
„Poslije 233 dana u koncetracionim logorima tzv. Herceg Bosne (Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom) došla je sloboda i to na današnji dan prije 28 godina. Dječak sa fotografije je svoje punoljestvo proslavio iza rešetaka, uništeno mu je djetinstvo, odrastanje… Ma bio je zar puno grešan pa je iz školskih klupa završio u mračnim i hladnim prostorijama navedenih logora. Tačno je da i danas ima posljedice brzog odrastanja poput lošeg sna, noćnih mora, sve više zastupljenog PTSP-a, ali i živ sam hvala Bogu i to je dovoljno. Biti samo jedan dan bez slobode, nema cijene, zato mir nema alternativu”, poručuje Đulić koji je napisao ili suučestvovati u pripremi više knjiga kako ovi strašni događaji ne bi bili zaboravljeni.
Kako su užasavajuća mjesta bili logori tzv. Herceg-Bosne, među hiljadama drugih, potvđuje jedan događaj iz logora Gabela.
Kompletan tekst je na linku
