Razgovor o knjizi “Smeh pod vešalima – Sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu” autora Rade Radovanovića, održan je u srijedu navečer u kongresnoj dvorani hotela “Bristol” u Mostaru, u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i portala Tacno.net.
O knjizi su govorili bosanskohercegovački režiser, producent i scenarista Ademir Kenović i mostarski poduzetnik Edin Batlak.
Ademir Kenović je u svom obraćanju rekao da ovu knjigu treba svak da pročita.
“Ova knjiga nam jednostavno i direktno daje odgovore o ozbiljnim dešavanjima 1999. Godine kada je Slobodan Milošević sa svojim ljudima I sa svojom ženom napravio zloćine nad Albancima, na koje onda Međunarodna zajednica reagovala. Mislim da bi bilo značajno se knjiga što više čita, da se na neki način dođe do nekih konačnih istinitih odgovora u tom periodu”, rekao je Kenović.
Autor knjige je podsjetio je da je na Kosovu 1999. godine ubijeno 13.535 ljudi.
“Od tih ljudi sve su to žrtve, ali je daleko najviše Albanaca 10.800. Među tim žrtvama Albanaca i Srba i ostalih ljudi koji nisu pripadnici ove dvije nacije, najviše je civila, među svim tim civilima najviše je djece. To je naprosto jedna tragedija koja nikad nije ispričana do kraja između ostalog zato što u Beogradu iz kojeg dolazim ima mnogo ratnih zločinaca koji su odgovorni i za te tragedije i za te smrti. Ali ja sve ratne zločince dijelim na osuđene i neosuđene i na moju iskrenu žalost ovih drugih neosuđenih je mnogo više nego osuđenih. Onda sam tako razmišljajući odlučio da pokušam da napišem nešto što će biti moj odgovor, s jedne strane žrtvama njihovim bližnjima, a sa druge strane zločincima u smislu da to što oni misle da su se sakrili i da su izbrisali svoja zlodjela, da to između ostalog ne smije da bude istina koja se prihvata na ovim našim prostorima koja je kao takva nekakva nova istina”, rekao je Rade Radovanović autor knjige.
Novinar i publicista Rade Radovanović, kao dopisnik Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) izvještavao je o ratu, a zatim napisao knjigu o tom ratu. U oba slučaja on čvrsto stoji na stanovištu da je samo istina ljekovita. Poput jakog lijeka u velikim dozama, ona pomaže da se od zdravog odvoji bolesno tkivo, u nadi da samo to može doprinijeti ozdravljenju cjeline. Naravno, različita su sredstva. U društvu funkciju hirurškog noža ima kritika. Ona pretpostavlja slobodu. Jer tek u dijalogu formira se društvena svijest o povezanosti uzroka i posljedica.
(Mostarski.ba)
