Mostarac učestvovao u revolucionarnom otkriću u liječenju leukemije

Boris Kovačić je rođen 1978. godine u Mostaru. Od 1991. godine živi u Beču gdje je završio Prirodoslovno-matematički fakultet i doktorirao u području molekularne biologije i genetike. Istraživačku djelatnost započeo je na Institutu za farmakologiju Bečkog medicinskog sveučilišta, a nastavio na Institutu za molekularnu patologiju (I.M.P). Radi na Institutu za genetiku, Odsjek za komparativnu onkologiju na Veterinarskom sveučilištu u Beču (Vetmeduni Vienna). Autor i koautor je do sada objavljenih šesnaest naučnih publikacija. Sin je pokojnog mostarskog umjetnika Ljube Kovačića.

Član je tima stručnjaka koji su došli do revolucionarnog otkrića u molekularnoj medicini.Njihovo otkriće donosi novi pogled na nastanak, a time i liječenje raka bijelih krvnih stanica, odnosno leukemije, jer je njihovo istraživanje u potpunosti opovrgnulo postojeću tezu o nastanku leukemije. Ovo otkriće objašnjava i zašto postojeća terapija nije mogla djelovati, a u budućnosti bi moglo dovesti do terapije koja će biti usmjerena na stvarne uzroke oba oblika leukemije, na hematopoetske matične stanice. Iako se općenito govori o “raku”, zna se da se ova bolest pojavljuje u iznenađujućoj raznolikosti oblika. Čak i izdvojene grupe malignih bolesti, kao na primjer rak bijelih krvnih stanica, mogu pokazivati sasvim različita svojstva.

Kako zapravo nastaju razni oblici i koji faktori određuju njihov razvoj Boris Kovačić, rođeni Mostarac, i njegov tim na Sveučilištu veterinarske medicine u Beču opovrgnuli su do sada važeću pretpostavku o nastanku leukemija. Njihov rad je objavljen u posljednjem broju prestižnog evropskog časopisa za molekularnu medicinu “EMBO Molecular Medicine” i ima iznimno važne posljedice na terapiju posebno agresivnog oblika leukemije. Brojni oblici raka nastaju mutacijama somatskih stanica. Ranije se smatralo kako je stepen diferencijacije ovih stanica odlučujući za to koja će se vrsta raka razviti. Tako su naučnici smatrali da tzv. hronična mijeloična leukemija (CML) nastaje iz matičnih stanica koštane srži, dok se druga vrsta leukemije, tzv. akutna limfatična leukemija B-stanica (B-ALL) razvija iz stanica prethodnika B-limfocita. Ovu hipotezu su Boris Kovačić i njegove kolege na Institutu za genetiku i farmakologiju i toksikologiju Sveučilišta veterinarske medicine u Beču u potpunosti opovrgnuli. Oni su uspjeli dokazati da i CML i B-ALL tipovi leukemije imaju isti, zajednički izvor, tzv. hematopoetske matične stanice.

“Moramo još mnogo više doznati o razvoju bolesti. U budućnosti ćemo trebati terapiju koja će biti usmjerena na stvarne uzroke oba oblika leukemije, na hematopoetske matične stanice”, kaže Kovačić. Članak “Diverging Fates of Cells of Origin in Acute and Chronic Leukemia” autora Borisa Kovačića, Andrea Hoelbl, Gabriele Litos, Memetcana Alacakaptana, Christiana Schustera, Katrin M. Fischhuber, Marca A. Kerenyia, Gabriele Stengl, Richarda Moriggla, Veronike Sexl i preminulog Hartmuta Beuga objavljen je u časopisu “EMBO Molecular Medicine” (2012, Vol. 4 pp. 283-297). Osnove ove studije su nastale na Institutu za molekularnu patologiju (IMP), a istraživanje je nastavljeno u saradnji s timom Bečkog medicinskog sveučilišta i Ludwig Bolzmann Instituta za istraživanje raka u Beču.

Tim naučnika je u provedenom istraživanju također pokazao da B-ALL oblik leukemije nastaje samo onda kada su mutirane matične stanice izložene faktoru rasta Interleukinu -7. Naime, Interleukin-7 je u većini slučajeva prisutan u tkivu. Ako ga se ukloni u vrijeme početka stanične degeneracije, B-ALL se neće moći razviti. Nažalost, stanice raka koje nose obje BCR/ABL mutacije, koje vode do nastanka CML i B-ALL, pokazuju različite stepene uspjeha u liječenju. Stanice sa BCR/ABL varijantom “p 185”, koja vodi do nastanka B-ALL, zapravo su dostupne za liječenje jer su vrlo česte u tijelu oboljelog. No, ostane li samo jedna od tih stanica pošteđena, naknadno se može razviti još agresivniji oblik leukemije. S druge strane, stanice sa “p210” varijantom je teško liječiti budući da se one u organizmu vrlo mirno ponašaju. Prema Kovačićevom objašnjenju, terapija koja bi bila usmjerena na tumorske stanice u cjelini iz tog razloga ne može funkcionirati.

(Mostarski.ba)