– Izbjegličke priče, iako satkane od bolnih ratnih i prognaničkih uspomena, uglavnom budu krunisane zadovoljstvom što se život vratio na prijeratno mjesto stanovanja, zemlju i imanje. Iznikle su i nove i lijepe kuće, u kojima se živi po svojoj mjeri, za sebe, porodicu, nasljednike.
U povodu Svjetskog dana izbjeglica, jedna od takvih lijepih priča zabilježena je ovih dana u Odžaku, u ravnoj Posavini, u kući Bahrije – Fike Brkić. Ona se, sa mužem, 1997. godine vratila iz Njemačke na zgarište uništene kuće u čijem dvorištu su, tokom rata u Bosni i Hercegovini, bili tranšeji koje su iskopali pripadnici tadašnje vojske Republike Srpske.
– Došli smo iz Njemačke, moj muž i ja, riješeni da nastavimo život u Odžaku na svojoj zemlji. Ja sam odmah počela sa čišćenjem svog imanja, uklanjala džakove, pivske flaše i ostalo smeće. Razmišljala sam, ako nagazim na minu bolje da ja poginem, nego moja djeca koja su tad ostala u Njemačkoj. I tako, postepeno i polako, bez struje i vode čistili smo zgarište uništene kuće, kasnije smo počeli sa gradnjom i izgradili smo novu kuću, sredili okućnicu, ljetnu kuću i pomoćne objekte – priča 73-godišnja Bahrija Brkić, koju prijatelji, poznanici i familija oslovljavaju po nadimku Fika.
Naglašava da se, nijednog trenutka, nije pokajala što se vratila. Njen sin i kćerka žive u Švicarskoj, sa supružnicima i sad već odraslom djecom. Bahrija kaže da, kad ode u posjetu kod djece, nestrpljivo čeka povratak u rodni Odžak.
– Sve je lijepo u inostranstvu, u Švicarskoj gdje moja djeca žive i u Njemačkoj gdje smo bili u izbjeglištvu, ali meni je najljepše u Odžaku – kaže ta povratnica.
Iako živi sama, Bahriji nije dosadno. Tokom dana ima posla u bašti prepunoj cvijeća, kao i voćnjaku, u posebnom dvorištu su kokoške. Sve odiše urednošću, odaje utisak da je rađeno s ljubavlju. Brojni detalji to potvrđuju poput ukrasnih saksija zakačenih na držače, česma i pumpa za vodu u dvorištu, uredno složena drva u posebnom pomoćnom objektu, kokošinjac, ali i okrečena stabla voćki, domaći sokovi koje sama priprema, a kompletna bašte oivičena je ružičnjakom.
Tokom ljeta kuću Bahrije Brkić ispune djeca, unuci, pa bude veselije i življe. Pored njene kuće obnovili su svoje kuće, također nakon rata, i njene sestre i braća. I Fikina kćerka je napravila kuću, pored majčine.
Bahrijina braća Puzići također su se, nakon rata u BiH, vratili u Odžak. Njen brat Mustafa je umro prije nekoliko mjeseci, a brat Adem sa sinovima je uspješan poduzetnik u Odžaku. Brat Meho Puzić, javnosti poznat kao izvođač sevdalinke, preminuo je 2007. godine i sahranjen na starom mezarju (Sokak Puzića) u Odžaku.
– Ranijih godina, do smrti mog muža i mog brata Mehe, od nedavno i brata Mustafe, ovdje je bilo uvijek puno gostiju. Dolazili su Mehini prijatelji, kolege pjevači, tu su bile i moje sestre, braća, njihova djeca, rođaci – kaže Bahrija Brkić.
A gdje je bio Meho Puzić, bili su i pjesma i ljubitelji sevdalinke.
– Manje nas je, iz moje i generacije moja četiri brata i dvije sestre koliko nas je bilo u kući Puzića, ali iza nas ostaju naša djeca, nove generacije. Moj sin, iako ima odličan posao i dobar život u Švicarskoj, želi se vratiti u Odžak. Kad bi dobio posao, za pristojnu platu i u svom zanatu, sutra bi se vratio – rekla je.
Bahrija – Fika Brkić potvrđivala je, i svojim društvenim angažmanom, odlučnost da povratak u mjesto prijeratnog življenja bude održiv kroz rješavanje infastrukturnih problema (putevi, kanalizacija, voda), rekonstrukciju stambenih objekata, elektrifikaciju pa sve do rješavanja problema ekonomske održivosti, zdravstvene i socijalne zaštite.
Njena kuća bila je, godinama nakon završetka rata u BiH, sjedište udruženja izbjeglica i povratnika ne samo za područje Odžaka, nego i cijele Posavine. Dobrovoljnim radom sa drugim aktivistima, Bahrija je sudjelovala u implementaciji brojnih projekta za izbjeglice, povratnike, raseljene osobe… Volonterski rad pomaganja ljudima u lokalnoj zajednici za nju je bio neupitan.
Svjetski dan izbjeglica obilježava se 20. juna s ciljem podizanja svijesti o teškoj situaciji u kojoj se nalaze ljudi širom svijeta koji su prisiljeni napustiti svoje domove.
(Fena)
