Lejla Mujkanović: Problem neplodnosti je kod nas još uvijek nažalost sporedna tema

Lejla Mujkanović, administrator facebook grupe “Neplodnost – Iskustva” je za portal ero.ba razgovarala o jednoj izuzetno važnoj temi, a koju, sigurni smo, dosta građana ne razumije u dovoljnoj mjeri. Poseban problem je izostanak sistemske podrške institucija.

Lejla, koliko facebook grupa postoji već, šta je osnovni motiv stvaranja ? Postoji li generalno evidencija broja parova i da li je to više od samog broja članova Vaše facebook grupe ?

– Naša facebook grupa “Neplodnost – Iskustva” postoji već nekih 5 godina i broji oko 7500 članova, isključivo onih koji imaju interesa biti u istoj, tj. onih koji lično imaju problem sa sterilitetom. Strogo vodimo računa da ne “zaluta” neki posmatrač, osoba sa neiskrenim motivima, budući da je jasno da je problematika grupe kod nas još uvijek sočna tema za raspravu. Onog momenta kada krene borba za potomstvo, za život, za smisao shvatite koliko je važno imati podršku kao i za sve u životu a za ovu borbu posebno.
Tako sam oformila grupu, u želji da pročitam, pogledam, nešto ohrabrujuće što će da mi da podstrek za dalje. Prije 6 ili 7 godina još se manje pričalo, a pogotovo ne javno pisalo o neplodnosti i podršci pa tako kod nas u BiH nije bilo niti jednog foruma, neke grupe ili organizacije gdje bismo mogli komunicirati i razmjenjivati informacije vezane za neplodnost.
Mi želimo da se osoba koja se priključi grupi, osjeća slobodno iznijeti svoj problem, nedoumicu, mišljenje jer zna da neće biti dočekan “na nož” budući da ga svaka osoba tačno razumije o čemu piše.
Ne postoji nigdje evidentiran tačan broj parova koji se bore sa sterilitetom u BiH, koji se bore sa sterilitetom, ali statistike kažu da je to svako četvrti par što je jako veliki broj.
Ovo je problematika koju teško može razumjeti bilo ko, ko nije lično nosio breme neplodnosti. Mi u grupi dijelimo iskustva pozitivna ali i negativna, razmjenjujemo informacije o bilo čemu a tiče se liječenja steriliteta, jedna drugoj smo podrška i vjetar u leđa, i vrlo često znam reći da smo jedna drugoj psiholog koji itekako igra važnu ulogu u liječenju steriliteta.
Grupa je neprofitnog karaktera, i kolegica Elmaza i ja svakodnevno izdvojimo vrijeme za komuniciranje sa članicama, a vrlo često kasno u noć odgovaramo na poruke.
Mi se ne borimo isključivo protiv neplodnosti nego i protiv osuda okoline i stigmatizacije u društvu koja je na našem podneblju itekako prisutna.

Koliko je neplodnost problem u nas, odnosno u svijetu ? Postoje li neki konkretni statistički podaci ?

– Za početak, važno je razjasniti šta se to smatra kao neplodnost? Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, neplodnost je definisana kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon najmanje godinu dana redovitih nezaštićenih spolnih odnosa.
Rekla bih da broj stanovnika u BiH iz godine u godinu stalno opada, između ostalog i zbog masovnog iseljavanja mladih ali je i zabrinjavajuća činjenica da je, kako kažu statistički podaci, u Bosni i Hercegovini, između 80 i 100 hiljada neplodnih parova. Međutim, ovdje govorimo o zvaničnim podacima i osobama koje su kroz javni zdravstveni sektor dobile konkretnu dijagnozu ali prema nezvaničnim procjenama najmanje još toliko ih ima koji se suočavaju s tim problemom ali iz više razloga nisu zvanično evidentirani jer to kriju zbog osude sredine, ne žele sebi to priznati, na rješavanju problema rade kroz privatni sektor koji je daleko razvijeniji u smislu metoda i znanja iz ove oblasti itd.
Što se tiče komparacije broja neplodnih parova u nas i u svijetu, mi nismo radili nikakva istraživanja na tu temu ali prema iskazima stotina/hiljada prevashodno žena iz naše grupe, mi imamo razloga vjerovati da su razni faktori u ratnom i poratnom periodu doprinijeli enormnom rastu ovog problema, počevši od ishrane donirane hrane tokom rata čiji sadržaj nikad nećemo znati (da li su imali aditive štetne po zdravlje), i općenito drugih socijalnih faktora koji su doprinijeli da mnoge žene uđu u ranu menopauzu (sa 25 godina pa dalje), što je nekad bilo nepojmljivo, ili da muškarci imaju problem azoospermije.

Sa kojim problemima se kod nas susreću parovi koji imaju taj problem neplodnosti ?

– Uh, odakle početi ??? Problemi i izazovi sa kojima se susreću parovi suočeni sa problemom steriliteta su zaista mnogobrojni i teško mi je izdvojiti glavne. Ali pokušat ću.
Razvrstala bih ih u dvije osnovne grupe, podjednako bitne. U prvu grupu stavila bih EMOCIONALNE I SOCIJALNE IZAZOVE.
Parovi koji dobiju dijagnozu “Neplodnost”, i bude im dodijeljena prepoznatljiva šifra N97, prolaze kroz čitav jedan vrtlog emocija koje se kreću od šoka, nevjerice i poricanja preko nade do ogromne tuge, krivice i bespomoćnosti. Pored svojih, ovi parovi ne ispunjavaju očekivanja niti svoje porodice i društva. Neplodnost oblikuje reakcije socijalnog okruženja prema njima i čini da se ovi parovi ponekada osjećaju izolovano i stigmatizovano. Svakodnevnica za takve parove je pravi jedan izazov. Svaka asocijacija na majčinstvo vas rastuži. Dječija odjeća u izlogu, trudnica koja šeta, reklama za baby pelene.
Ukoliko niste doživjeli da stojite na ulici i gledate kako su sve druge žene trudne ili guraju kolica, nemoguće je da razumijete. Vrlo često parovima nedostaje empatije i razumijevanja čak i od njihovih najbližih pa njihove opsesivne priče o trudnoći prekidaju sa: “Opusti se”, “Nemoj misliti na to”, Ne brini se”, “To ti je od stresa” i sličnim neproduktivnim savjetima.
Draga rodbino i prijatelji, vrisnuli bi, TI SAVJETI NE DJELUJU! Ne samo da ne djeluju nego dovoditi u vezu šanse žene da ostane u drugom stanju, sa stresom ili opuštanjem ne samo da je demorališuće, već je i opasno.
Ovim osobama potrebno je puno razumijevanja i podrške od strane partnera, porodice, prijatelja, ali i cjelokupnog društva. Da bismo bili što bolji u tome, važno je da imamo na umu šta je ono sa čime se zapravo ti parovi suočavaju tokom ovog iscrpnog procesa.
Psihološka podrška jedan je od obaveznih elemenata tretmana neplodnosti u nekim zemljama, dok je kod nas još uvek prilično zanemarena oblast.
Druga grupa problema su praktični, finansijski i organizacijski problemi.
IVF nije ni 5000, niti 10 000 KM, platit ćete onoliko koliko se od vas traži i u roku “odmah”. Sve vezano za IVF je ekstremno skupo od osnovnih pretraga do složenih zahvata. Da ne pričamo o tome kako zdravstveni sektor uopće nije upućen, niti je, blago rečeno naklonjen ovim parovima.
Svaki tretman vantjelesne oplodnje košta cijelo bogatstvo. Tretman je kompleksan i stresan.
Par, taj mjesec, kada je u postupku mora cijeli svoj život reorganizovati i podrediti postupku. Tada se Zemlja ne okreće oko Sunca već oko IVF postupka. Žena mora uskladiti poslovne obaveze sa odlascima na kliniku. Poslodavci pored toga što nemaju razumijevanja za vaša odsustva s posla, traže i detaljan izvještaj kuda ćete to vi pa ćete odsustvovati. Pa tako, ako biste i željeli svoju intimu ostaviti za sebe, nećete moći. Sumirajući sve probleme, kao pronatalitetna mjera jedino bi pomoglo to da IVF bude potpuno besplatan od momenta polaska u postupak pa do konačnog rezultata, i to da pacijenti sami biraju kliniku u BiH (ili barem u FBiH) jer bi u protivnom, prisiljavajući parove da postupke rade u “odabranim” lokalnim klinikama, samo napravili štetu jer bi to bila kontraproduktivna, prividna i koruptivna mjera bez ikakvog rezultata.

Kompletan razgovor je na ero.ba