Safvet-beg Bašagić: „Na Bajram“
Velik si Bože,
Tvoja veličina je neizmjerna,
Pram njoj je ništa svesioni sviet.
Vječan si Bože!
A sva su druga stvorenja,
Pram vječnosti Tvojoj truhla sniet.
Moćan si Bože,
Moć Ti je bezgranična
Sve pred njom pada u slabi prah.
Strašan si Bože!
Sve živo pred tobom strepi
I strepnju svoju zove: Božji strah.
Divan si Bože!
Tvoja divota je zagonetna,
Uz poj slavuja i bistra vrela šum
Najveći čovjek diveć Ti se reče:
„Divotu Tvoju moj ne pojmi um!“
Blag si o Bože!
Tvoja blagost je veličajna,
Sva dobra ljudska njezin su plod;
S uzdanjem u nju mi se jatimo evo,
Da mladim silam radimo za rod.
Svesilni Bože!
Tisuć duša jednim te glasom moli:
Nazatku strašan,napretku budi blag,
Da naša majka u sjaju prosvjete sine,
Da svakoj hrđi zatare se trag!
Uslišaj Bože!
Uslišaj skromnu želju srdaca mladih,
Kud narodne misli sebi grade tok;
Čista su srca naša ko čisto planinsko vrelo –
Za više kulturne težnje iz njih ciedi sok.
IZVOR: Safvet-beg Bašagić, „Na Bajram“, u: Bajram ide, prir. Dragana Tomašević, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2014.
