U prepunoj sali Centra za kulturu Mostar večeras je u okviru Međunarodne kulturne manifestacije
“Mostarsko ljeto 2026” upriličena promocija romana „Ispod“ autora Adnana Džolote.
„Najviše što čovjeka pokreće za bilo šta je potreba da nešto uradi, neki unutarnji poriv da nešto napiše,
da se izrazi. Jedan od glavnih motiva romana je rat, ali on nije ovdje prikazan direktno nego više kao
retrospektivna slika sjećanja glavnog lika. Kroz glavni lik i njegov prolazak kroz roman ogleda se
iskustvo čovjeka koji se ne uspijeva snaći u svijetu. On je profesor književnosti koji je bio u ratu, koji je
bio ranjen, međutim ne može da nađe svoje mjesto u svijetu ali unatoč tome on pokušava da se
pozicionira negdje. Dakle, kroz roman se prožimaju klasične teme čovjeka, odnosa prema svijetu,
odnosa društva i pojedinca, odnos prema prošlosti, porodici, sjećanju, odnosno ta čovjekova
ukorijenjenost u svijet u kojem živi. Istovremeno, otvaraju se i pitanja prijateljstva, potrage za srećom i
vlastitom svrhom, jer svaki čovjek na neki način traga za sobom. Uostalom, svi veliki književnici, na
ovaj ili onaj način, govore o istim temama – o čovjeku i njegovom mjestu u svijetu“, istakao je Džolota.
O književnim vrijednostima romana „Ispod“, njegovoj autofikcijskoj strukturi i temama koje obrađuje
govorila je jedna od promotorica, dr. Lejla Žujo-Marić.
„Do sada imali priliku upoznati Adnana kao pjesnika, a sada ga upoznajemo kao proznog pisca. Rekla
bih da je ovdje upravo akcenat na prozi u jednom širem smislu. Dakle, riječ je o jednom tekstu koji
tematizira pisca koji je preživio kontekst rata u Mostaru i koji iz te perspektive u ovom vremenu nastoji
da napiše roman. Očekivali bismo da je riječ o romanu u nastajanju, ali paradoksalno pa donekle i
autoironično, riječ je o romanu u nestajanju, koji piše u biti taj Džolotin junak”, kazala je dr. Lejla Žujo-Marić.
“Riječ je o jednoj vrsti autofikcije, koja je sada popularna u bh književnosti. To znači da pisci pronalaze književnu građu za svoje pisanje u stvarnosti i nastoje je na određeni način nadograditi, analizirati i umjetnički oblikovati.
Razlozi za to su duboko individualne ali i kolektivne prirode, jer je riječ uglavnom o piscima koji su rođeni krajem 60-tih i sredinom 70-tih godina. To je generacija koja je na sasvim specifičan način doživjela posljednji rat u BiH. Rat je prekinuo njihov životni i stvaralački tok razvoja, a umjetnost i književnost postale su prostor u kojem nastoje razumjeti to iskustvo i dati mu smisao“, naglasila je Žujo-Marić.
O romanu je, osim autora i Žujo-Marić, govorio i mr. Azem Feriz.
(Mostarski.ba)
