Anksioznost kod mladih se pojavila mnogo prije društvenih mreža?

Zahvaljujući autorima bestselera kao što su Jonathan Haidt i Jean Twenge, javnost je postala sve svjesnija brzog porasta problema mentalnog zdravlja među mlađim ljudima u mnogim zapadnim zemljama. Njihova upozorenja o destruktivnom utjecaju društvenih medija imala su efekta, što se odrazilo u školama širom Evrope koje su zabranile pametne telefone.

U svojoj knjizi “Zašto se brinemo: sociološko objašnjenje”, cilj je skrenuti pažnju na rastuću stopu depresije i anksioznosti, te porastom psihičkog stresa, pokazujući porast nakon 2012. godine, kada su pametni telefoni postali široko rasprostranjeni.

Većina grafikona u Haidtovoj knjizi “Aksiozna generacija” počinje oko 2002. i završava se oko 2018. godine.

Međutim, u Švedskoj, Agencija za javno zdravlje prikuplja podatke o mentalnom zdravlju mladih još od 1986. godine. Gledajući samoprijavljene probleme sa lošim raspoloženjem, jasno je da postoji duži uzlazni trend od 1980-ih.

Udio dječaka i djevojčica, starosti 11-15 godina, koji prijavljuju da se osjećaju slabo skoro svaki dan tokom posljednjih šest mjeseci od 1985-86 do 2017-18 (Agencija za javno zdravlje Švedske.)

Iako su 2010-te donijele nagli porast među djevojčicama, problemi sa spavanjem su se povećali mnogo prije uvođenja pametnih telefona.

Udio dječaka i djevojčica, uzrasta 11-15 godina, koji prijavljuju probleme sa spavanjem skoro svaki dan tokom posljednjih šest mjeseci od 1985-86 do 2017-18, Agencija za javno zdravlje Švedske.

Pored Švedske vidimo raniji početak rastućih problema mentalnog zdravlja u zemljama kao što su Norveška i UK. Prema istraživanju časopisa “Psychological Medicine”, dugotrajne mentalne bolesti među osobama od četiri do 24 godine povećala se šest puta u Engleskoj između 1995. i 2014., a više nego udvostručila u Škotskoj između 2003. i 2014.

SAD također pokazuju dugotrajni proces problema mentalnog zdravlja. Twenge, jedan od najistaknutijih kritičara upotrebe pametnih telefona za mlade, napisao je 2000. da je “prosječno američko dijete 1980-ih prijavilo više anksioznosti nego dječji psihijatrijski pacijenti 1950-ih”. Ona je 2011. napomenula da „gotovo svi dostupni dokazi ukazuju na nagli porast anksioznosti, depresije i problema mentalnog zdravlja među zapadnom omladinom između ranog 20. vijeka i ranih 1990-ih”.

Ovo nas dovodi do misterije koja se produbljuje kada proučimo svjetska istraživanja o mentalnom zdravlju – seriju psihijatrijskih istraživanja u zajednici koje koordinira Svjetska zdravstvena organizacija i provode u 30 zemalja.

Prosječna životna prevalencija mentalnih poremećaja u Svjetskim istraživanjima mentalnog zdravlja u grupama prihoda u zemlji (2001-11)

U 17 od 18 mentalnih problema postoji konzistentan obrazac prevalencije koja je niža u zemljama sa niskim i nižim srednjim prihodima nego u zemljama sa visokim dohotkom. Ova velika razlika, koja je u oštroj suprotnosti sa obrascima fizičkog zdravlja, ne može se objasniti pristupom pametnim telefonima, budući da su nacionalna istraživanja sprovedena između 2001. i 2011. godine.

Dakle, šta može objasniti ovu geografsku i historijsku varijaciju osim uvođenja pametnih telefona i društvenih medija?

Brojni akademici ukazivali su na faktore kao što su sve veća netolerancija prema neizvjesnosti u modernosti , fiksacija – kako individualna, tako i kolektivna – na izbjegavanje rizika, pojačavanje osjećaja besmisla u poslu i životu u širem smislu i sve veća nacionalna nejednakost praćena sve većim statusom anksioznosti. Međutim, važno je naglasiti da društvene nauke do sada nisu dale konačne odgovore.

Moglo bi se tvrditi da svi društveni problemi, čak i oni koje društvena nauka tek treba u potpunosti razumjeti, utiču na mentalno zdravlje. Čini se malo vjerojatnim da politički i društveni izazovi s kojima se suočavamo neće utjecati na našu dobrobit. Svođenje problema na izolirane varijable, gdje bi rješenje moglo izgledati kao uvođenje nove politike (kao što je zabrana pametnih telefona) slijedi tehnokratsku logiku koja bi dobro zdravlje mogla pretvoriti u stvar stručnjaka.

Rizik ovog pristupa je da je društvo u cjelini isključeno iz analize. Drugi rizik je da je politika iscrpljena od značenja. Ako se politička pitanja kao što su strukturna diskriminacija, ekonomska nesigurnost, izloženost nasilju i upotreba opioida ne smatraju da oblikuju naše blagostanje, koja motivacija ostaje za poduzimanje akcija po ovim pitanjima?

(Mostarski.ba)