Kao Bosanski Srbin, u ovo pretprazničko veče našeg velikog praznika Vaskrsa, nisam mogao da ućutim i reagujem na „autogol„ politikanta Nebojše Vukanovića?
Valjda sam i ja neki Srbin, ali nisam tako veliki da postanem velikosrpski element i nacionalista, jer sam državljanin jedine mi domovine Bosne i Hercegovine, nemam druge, sa kojima se ponose mnogi naši patološki tipovi, rođeni negdje u podnožju Ravnogorskih šuma ili na poljanama Blajburga?
Onda je sasvim normalno da se i presele tamo, bilo na istok ili zapad od BiH, bila to velika Srbija ili lijepa njihova Hrvatska?
Jedni su „ugroženi evropejci„ iako su već u Evropi, a drugi su „rusofili b“ neka se približe Putinu i njegovoj državi, sa pasošima ili putovnicama i tako ostave nas na miru, da u svojoj, domovini mirno i dostojanstveno zajednički živimo u miru i ljubavi, sa uvažavanjem i poštovanjem međusobnim?
Evo, upravo i jedan od tih „politikanata„ doskora miljenik mnogih naših medija, jer ih je farbao i lagao, o svojoj „kvazipatriotskoj„ pripadnosti „a protiv secionističkog režima njegovog predsjednika i guslara Milorada Dodika i njegovih nacionalista, uvučenih u njegovu stražnjicu, kao čuvari šefovih hemeroida i papaka u foteljama, jer je on njihov Bog, kako to jednom prilikom izgovara Sanja Vulić, neka parlamentarka?
Na pitanje o plasmanu reprezentacije BiH na Svjetsko prvenstvo rekao sam da se radujem svakom uspjehu BiH, da čestitam svaki sportski uspjeh, ali da se ne mogu istovremeno voliti dvije žene i da strastveno navijam za Srbiju i Crvenu zvezdu, da ne mogu tako strastveno navijati za BiH, na što mi je Komšić krajnje drsko odgovorio da treba da idem u Srbiju i kandidujem se za predsjednika, što sam doživio kao uvredu, i dok javno ne uputi izvinjenje kod njega neću gostovati u emisiji, jer nema pravo da govori gostima šta će da rade, koga će da vole, niti da bilo kom građaninu BiH osiono i bahato šalje poruku da mu ovdje nije mjesto, zbog čega bi trebao biti suspendovan iz programa.
Da, ti dobri voditelju ove emisije, nisi trebao da gađaš pravo u „sridu„ kao što su to u prošlosti i sadašnjosti činili mnogi mediji i njihovi voditelji, upravo slušajući lažne tirade i slavopojke skrivanog „kvazi patriotu i nacionalistu velikog Srbina, Nebojše Vukanovića?
Moj, nekada poštovani Vukane, smatram da ti je voditelj intervjua Komšić dobro i odgovorio i podržavam ga u svakokm pogledu?
Kada ga je novinar Komšić upitao oštro se onda ne kandiduje za Predsjedništvo Srbije, uslijedio je verbalni haos, pa je i program ugašen?
Iskusni i dobar novinar, kao voditelj gospodin Komšić, gađao je direktno „u sridu„ bez ikakvog oklijevanja, što je za svaku pohvalu?
Kao vremešni intelektualac i rođeni Sarajlija, ipak sam ostao Bosanski Srbin na Titovom putu, studirajući u Beogradu elektrotehniku i gradeći i mnoge industrijske objekte, kao savezni parlamentarac svoje domovine BiH, čak i penzioner Srbije, nikada nisam ni u snu pomislio da bih ja mogao biti neki Srbijanac?
Dokle, velikosrpski nacionalisti, papci i rušitelji jedine nam domovine, svakodnevno istrajavaju u svojim zlim nakanama, prešli bi preko Drine kod Zvornika, ali sam, uvjeren da ih Srbijanci isto tako ne žele i ne podržavaju?
Zato i mogu slobodno ponijeti i svaki svoj prtljag i uputiti se u Srbiju, kako im je i govorio voditelj Komšić, bez ikakve uvrede, samo sa zemljom koja im je na opancima?
Kao rođeni Sarajlija i gimnazijalac bio sam uvijek navijač „Sarajeva„ dok su neki drugi navijali za „Želju„ i ništa neobično, ali bi se znali i često poslije nastave i zanijeti i potući, kao navijači jedni ili drugi, da bi opet sutradan sjeli u zajedničke klupe?
Kao student Beogradskog Univerziteta, često bih sa legendom Miljanićem, trenerom Crvene Zvezde u restoranu „Madera“ na Tašmajdanu, ispijao kaficu uz priču i osvrte na igru i rezultate toga našeg vrhunskog sportskog kolektiva. Dok sam studirao išao sam redovno i na utakmice Crvene Zvezde i navijao sam za istu?
Povratkom u Sarajevo, nastavio sam navijati za Sarajevo mi isto tako često, odlazio na njegove utakmice?
Dolaskom u grad Mostar, kao stručnjak na izgradnju aluminijskog kompleksa, počeo sam odlaziti na utakmice „Veleža„ i tako navijati za njega, Ništa neobično i bilo je normalno?
Ali bilo kakva pomisao da se ne radujem uspjehu i rezultatima naše reprezentacije, ni u snu nisam sanjao. Gledao sam i navijao za vrhunske fudbalere onoga vremen Milutinoviće, Đajiće, Musemića, Bajevića, Vladića, Topića i ine veličine našeg fudbala?
Danas je sasvim normalno da se svi radujemo istorijskom uspjehu naše reprezentacije i da im poželimo dobre rezultate na svjetskom prvenstvu, bez obzira iz kojeg smo grada, za koga navijamo, bitno je da osjećamo našu jedinu domovinu, koja se naziva Bosna i Hercegovina.
Na kraju ovoga sadržaja i teksta kojega pišem, Nebojša Vukanoviću, moram ti priznati da sam donekle bio i tvoj „fan„ smatrajući te iskrenim borcem za ovu našu jedinu nam domovinu, dokle evo ovim ličnim „autogolom„ nisi pokvario i sve svoje navijačke radosti?
Zato i nisam siguran da ćeš i dalje uživati sve simpatije građana Federacije, a posebno i mnogih novinara i urednika emisija u kojima si bio redoviti gost.
Hristos vaskrse i neka nam svima radost donese, sa ljubavlju i željama za zajedničku i jedinu našu domovinu?
Piše: mr. Milan Jovičić
(Mostarski.ba)
