Geografija
Čelić je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine koji se nalazi na brežuljkastim i blago brdovitim padinama Majevice i dijelovima ravne Posavine, nadmorske visine od 140 – 711 metara. Zauzima površinu od 140 km2, a na ovom prostoru živi oko 12.000 stanovnika. Graniči sa općinama Srebrenik, Tuzla, Lopare i Brčko Distriktom.
Administrativni, kulturni i privredni centar Čelić, smješten je na magistralnom putu Tuzla-Brčko, na mjestu gdje se sastaju rijeke Gnjica i Šibošnica. Čelić, pitom gradić, smješten u dolini između rijeka Šibošnice i Gnjice. Na sjeverozapadnim obroncima planine Majevice, a sa sjevera spušten u Posavsku ravnicu leži na rječici Brusničici, kasnije nazvanoj Čelićka Rijeka, koja protiče kroz cijeli gradić i ulijeva se u rijeku Gnjicu čime predstavlja svojevrstan dar prirode.
Rijeka Šibošnica sa svojim pritokama protiče sredinom teritorije općine Čelić gotovo cijelom dužinom i ima karakter stalnom površinskog vodotoka. Nastaje spajanjem Drijenačke rijeke i Piperke u mjestu Šibošnica.
Kao urbana sredina, Čelić se razvio na najpogodnijem mjestu, prilagođeno konfiguraciji zemljišta, što je i karakteristično za manje gradove koji imaju karakter i dušu čaršije. Gusto zbijene i lijepe porodične kuće, uređene, pune cvijeća i voća, avlije vrijednih Čelićana, nove zgrade i savremena gradnja je srasla u karakterističan ambijent koji oblikuje tradicija urbanog življenja u bosanskoj čaršiji.
Istorija
Naziv “Čelić” izveden je od riječi “pčela”, kako se spominje (naselje Pčelić) u najstarijem historijskom dokumentu iz 1533. godine. Čelić ima i svoju historiju koja počinje još od kamenog doba, tj. od neolita o čemu svjedoče pronađeni materijalni ostaci u njegovoj neposrednoj blizini, a na području same općine Čelić prisutno je više nekropola stećaka, dvije džamije iz Osmanskog perioda i više objekata narodnog graditeljstva.
U srednjem vijeku Čelić je bio pod jakim utjecajem srednjovjekovnog grada Teočaka sa istoka i grada Srebrenika sa zapada, čijoj je banovini i pripadao do početka 16. vijeka. Nakon toga, teritorij čelićke općine nalazi se u nahiji Koraj, kada se i spominje kao Pčelić koji svojim putevima spaja dva srednjovjekovna grada. Zbog tog pogodnog položaja, zahvaljujući važnoj putnoj komunikaciji Brčko -Čelić –Tuzla duga urbana organiziranost i društveni razvoj Čelića a time i čelićke čaršije možemo pratiti od prve polovine XVI vijeka kada značaj puta preko Čelića postaje još veći. Brzi razvoj Brčkog kao važnog trgovačkog središta i lučkog grada i ostvarenjem njegovog privrednog razvoja pogotovu dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu pozitivno utječe i na Čelić. Nakon osmanske uprave desile su se mnogobrojne populacione promjene i prostor sjeveroistočne Bosne naselili su porodice iz Mađarske, a Čelić su naselile porodice iz Budima. Na prostore današnje općine emigrirale su i porodice iz Srbije i Crne Gore tokom XVIII i XIX vijeka čiji potomci još uvijek danas žive u Čeliću i okolnim mjestima.
Za vrijeme Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, u Čeliću je postojalo sjedište istoimene općine u čijem su sastavu bila sela: Ratkovići, Vražići, Brnjik, Velino Selo, Humci, Nahvioci, Miladići, Lukavica, Drijenča, Visori, Piperi, Vakuf, Jablanica, Mačkovac, Kozjak i Pirkovci. Sva ova sela i Čelić su 1963. godine su pripojena općini Lopare. Nakon Drugog svjetskog rata usljed intenzivnog razvoja Tuzle kao središta rudarsko-industrijskog bazena i kao središta sjeveroistočne Bosne i Čelić sve intenzivnije gravitira Tuzli. Po popisu iz 1991. godinu u Čeliću je živjelo 3215 stanovnika. U bivšoj državi, sve do agresije na BiH utjecaj Tuzle je rastao, a Čelić se razvijao kao spona između Brčkog i Tuzle.
Privreda
Poljoprivreda za općinu Čelić predstavlja ključni i najznačajniji privredni sektor. Naime, zahvaljujući svojoj teritorijalnoj poziciji, klimi, raznolikosti reljefnih formi i zemljišnih tipova, predstavlja vrlo zanimljivim područjem za razvoj i mogućnosti poljoprivredne proizvodnje. Posebno treba naglasiti i dugu tradiciju ove regije u poljoprivredi. Velike ravne površine i blago brežuljati dijelovi općine su izuzetno pogodni za sve vrste poljoprivrednih kultura, a posebno, po čemu je ova regija i poznata u svijetu, bobičastih plodova. Proizvodnja bobičastog voća poput jagoda ili malina je izuzetno razvijena i pretežno se uzgajaju autohtone sorte.
Majevica
Ljepote obronaka Majevice kazuju da Čelić ima značajne potencijale i za razvoj lovnog turizma.
Majevica je duga je 50 km, a maksimalno široka do 25 km. Najviši vrh, Stolice (916 m n.v.), nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu planine. Zbog svoje geološke građe Majevica je rudonosna planina jer se u njezinom podnožju nalaze brojna ležišta uglja, kamene soli, kvarca, kao i nafte, a može se naći i poludrago kamenje. Također, tu su i izvori termo-mineralne vode.
U hidrološkom pogledu planina je bogata manjim vodotocima te s južne strane nalazimo Gribaju i Jalu. Sjeverne i sjeveroistočne strane imaju nekoliko potoka, manjih rječica i dvije značajnije rijeke – Gnjica i vodom bogatija i dužega toka rijeka Janja (53 km).
Fauna planine je raznolika i bogata. Od lovne divljači na planini nalazimo srne, divlje svinje, zeca, a ponekad se iz Posavine za velikih vodostaja rijeke Save pojave i jeleni. Od predatora tu su lisice, jazavci, kune bjelice, dok je vuk već prije stotinu godina istrijebljen, ali postoje naznake njegovoga ponovnog pojavljivanja. Od ptičjega svijeta u lovnu divljač dolaze fazani, jarebice, prepelice, šumske šljuke i dr. Brojne su i ptice sokolovke, kao i sove jer na planini nalazimo od malih ćukova do velike sove ušare.
Kultura
Najvažnija kulturna manifestacija za život Čelića je Privredna manifestacija ”Dani jagodastog voća BiH” kojoj je on domaćin od 1980. godine. Svake godine se zbog ove manifestacije u Čeliću okupe poljoprivredni uzgajivači, proizvođači, ali i svi ljubitelji jagode. U sklopu Privredne manifestacije „Dani jagodastog voća BiH“ u Čeliću se održavaju razni sadržaji kao što je izložba fotografije, promocija knjiga, ulična trka te gastronomsko predstavljanje jela karakterističnih za Bosnu i Hercegovinu.
(Mostarski.ba, Baština sjeveroistočne Bosne VI, TK Portal)
