Dragan Čović, njegova nevladina organizacija Hrvatski narodni sabor (HNS) i HDZ BiH nemaju namjeru odreći se nasljeđa udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) i zločinačke tvorevine Hrvatske zajednice Herceg Bosne, koju su 18. novembra utemeljili ondašnji hrvatski zvaničnici, koji su uglavnom osuđeni za ratne zločine. Svake godine na taj dan okupljaju se i slave.

Presuda Jadranku Prliću i ostalima ukupno 111 godina robije, izrečena 29. novembra 2017. godine, nije presuda hrvatskom narodu, već isključivo jednom nacionalističkom i retrogradnom konceptu rasturanja međunarodnog priznanja države Bosne i Hercegovine, na čijoj ideološkoj matrici je upravo Čović zasnovao svoje političko djelovanje. Baš kao što su Prlić i ekipa zatvarali, protjerivali i naređivali ubijanja i silovanja pravdajući se da to čine u ime svog naroda, istom se matricom danas služi i Čović, nanoseći najveću štetu upravo Hrvatima.

– U decembru 1991. čelnici Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice, potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i čelnici Hrvatske (uključujući tadašnjeg predsjednika Franju Tuđmana) ocijenili su da je za ostvarivanje kraja cilj nužno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na područjima za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni.

Vijeće je smatralo da brojni zločini koje su snage HVO-a počinile nad muslimanima od januara 1993. do aprila 1994. uglavnom ukazuju na očigledan obrazac ponašanja. U većini slučajeva, zločine nije nasumice počinila šačica nedisciplinovanih vojnika. Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili sudionici UZP-a kako bi otjerali muslimansko stanovništvo iz Herceg-Bosne, ocijenilo je Vijeće.

U pogledu svakog od optuženih, haške sudije su se većinom glasova uvjerili da su značajno pridonijeli UZP-u i da iz njihovog doprinosa proizlazi da su namjeravali ostvariti zajednički zločinački cilj protjerivanja muslimanskog stanovništva.