Da je Halid biti lako, Halid bi bio svako

Piše: Senada Malanović

Peti je dan kako regija bruji o bosanskohercegovačkom doajenu narodne muzike Halidu Bešliću.

Kao nikad dosad, o njegovom liku i djelu pišu i izvještavaju mediji u svim zemljama regiona, ali i svijeta. Ovakav oproštaj nije priređen nijednom pjevaču s područja bivše nam države. A bilo ih je sa mnogo jačim vokalnim sposobnostima.

Pa šta je to onda ovoliki narod ponukalo da danima žali Halida Bešlića?

Reakcija naroda na njegov odlazak s ovog svijeta, je fenomen koji, bez obzira na to šta mi o tome mislili, svakako treba analizirati i potražiti razloge.

Bezbroj hitova i pune dvorane, gdje god da je nastupao, još za života su ga etablirali među muzičke velikane. I to je bilo svima jasno.
Ali takvih je u BiH kroz historiju bilo napretek. Nije bez razloga nastala izreka „Kroz Bosnu ne pjevaj“.

Mnoge od njih je nažalost “ponijelo”. Udarila im slava u glavu, pa bježali od naroda. Živjeli i žive pod “svojim zvjezdanim nebom”, daleko od naroda, u luksuzu i lažnom sjaju. Za razliku od njih, Halid je bio dio naroda. Živio kao narod i svakodnevno pomagao narodu.

Svjedoci smo da ničiji odlazak nije izazvao ovoliku tugu i želju da mu se oda počast.
I to ne samo u našoj zemlji, već u svim zemljama regiona, ali i svijeta.

Tajna je, zapravo, skrivena u transparentu kojeg su visoko dizali građani na okupljanju u Sarajevu, dan nakon njegove smrti.
“Budi kao Halid” je poruka iza koje se, sasvim sigurno, kriju razlozi ove euforije, za koju će,  samo oni sumnjičavi ustvrditi da je u pitanju “instikt stada”.

Istina, pojedinci često prate grupu i pokušavaju da budu u skladu sa mišljenjem i ponašanjem gomile, ali u vrijeme savremene tehnologije i “tastatura ratnika” , na društvenim mrežama su itekako glasni njihovi neistomišljenici.

U slučaju Halida Bešlića takvih nema. Nijedna ružna riječ, nijedan oprečan komentar. Svi kao jedan.
Budi čovjek kao Halid je suštinski smisao tog slogana. A Halid je bio ljudina.

Njegova DOBROTA, skromnost, jednostavnost, pristupačnost i prizemnost su osobine koje su kupile narodne mase.

Ovo je u današnjem surovom svijetu punom pohlepe i zavisti, jednostavno vapaj naroda za dobrotom i ljudskošću.

Na Halidovu ponekad neshvatljivu dobrotu, poput povećanja plate uposleniku koji ga je pokrao ili obećanja da će pomoći koliko god treba kriminalcu koji je došao da ga reketira, niko ne može ostati ravnodušan. Nisu to mogli ni spomenuti lopovi i kriminalci. Halid je dobrotom i u njima probudio isto te osjećaj stida, o čemu su sami javno progovorili.

Ovih dana svjedočimo mnoštvu gesti ljudskosti i dobrote, koje je vlastitim primjerima Halid promovisao za života.
Tako će sarajevski taksisti besplatno voziti građane na njegovu dženazu, dok će jedna turistička agencija izvan Sarajeva učinito isto.
Kao da svi žele bit Halid.

Halid Bešlić je osim desetina vanvremenskih hitova, koji će se još dugo pjevati, iza sebe ostavio na stotine, pa i hiljade dobrih djela, o kojima narod sve glasnije govori.

Da se humanost i dobrota isplate i cijene, potvrdio je posljednih dana gotovo cijeli svijet.

Ova poruka jača je i značajnija od bilo kojeg stiha kojeg je za života otpjevao, a da se ne lažemo, bilo je mnogo jakih.

Kao što reče jedan od njegovih saradnika s početka njegove karijere, samo je Halid zvijezda. Svi ostali su popularni.
Većina tih „popularnih“ ni ovih dana, kada su se oglašavali kako bi rekli koju riječ o njemu, nije uspjela sakriti svoju narcisoidnu crtu ličnosti, pa su zapravo govorili o sebi.

A Halid se, kako tvrde njegovi saradnici, cijeli život trudio da ih ne povrijedi. Tako menadžerima nije dopuštao da zakazuju više od dvije Arene da ne bi povrijedio kolege s tog područja.

A mogao ih je, kažu, rasprodati deset.

Povodom Halidove smrti za ovih 5 dana nisu se oglasili samo ljudi sa estrade, već iz svih sfera društva, pa i vrhunski intelektualci.
Pa čak i oni koji tobože ne slušaju narodnu muziku.

Možda je Halida Bešlića najbolje opisao njegov dugogodišnji saradnik harmonikaš Samir Kadirić, koji je rekao da je Halid isticao da je tesar, ali da je prema njegovom mišljenju imao dva doktorata. Ona životna.

“Budi kao Halid”

(Mostarski.ba)