Dr. Safet Mujić, rukovodilac saniteta Hercegovačkog odreda: Sjećanje na Veležovog narodnog heroja

Borci koji su se nalazili u blizini počeli su joj dovikivati da siđe s konja i da se skloni, ali starica je bila potpuno izgubljena od straha. U jednom trenutku pogodio ju je metak u nogu i ona je pala s konja. Doktor Mujić je počeo puzati prema njoj, kako bi joj pružio pomoć.

Jun 1966: Prošle su već 44 godine… Više od četiri decenije plodne aktivnosti jednog od najstarijih radničkih sportskih društava u našoj zemlji – RSD Veleža.

Bilo je to 1922. godine kada je vladajuća klika poslije zloglasne “Obznane” počela s nemilosrdnim obračunavanjem i proganjanjem radničke klase Jugoslavije.

Ni Mostar, jedan od centara naprednog radništva nije mimoišlo maltretiranje i proganjanje radnika. Sve organizacije radnika bile su raspršene i zabranjene. I zgrada Radničkog doma – sastajališta mostarskih radnika, bila je u tom periodu zatvorena.

 

U takvoj situaciji osjećala se potreba za formiranjem jedne organizacije ili društva gdje bi se u legalnoj formi okupljalo radništvo.

I odlučilo se da ta forma okupljanja radnika pod crvenu zastavu Komunističke partije bude radničko sportsko društvo Velež.

U narodnoj revoluciji, borbi protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajnika učestvovali su članovi Veleža.

Mnogi od njih nisu se više nikada vratili.

Jedan od tih svijetlih likova iz plejade Veležovih boraca je odbornik kluba dr. Safet Mujić, koji je za naročite zasluge u toku narodnooslobodilačke borbe proglašen narodnim herojem.

Nijemci nadiru…

Bilo je to krajem jula 1942. godine kada su Peta crnogorska brigada i Hercegovački odred iz rejona Zelengore krenuli u zapadnu Bosnu u pravcu Vrhovnog štaba. Medu borcima se nalazilo i doktor Safet Mujić.

Bio je rukovodilac saniteta Hercegovačkog odreda.

Idući u susret članovima Vrhovnog štaba i borcima Mostarskog bataljona, oni su se jednog dana obreli u selu Zabrđu. Kad su stigli do prvih kuća u selu, borcima je dat odmor od nekoliko časova, ali nije prošlo ni pola časa, odmor je morao biti prekinut.

Jer, neočekivano, negdje prije podne, obezbjeđujući dijelovi Pete crnogorske brigade i Hercegovačkog odreda sukobili su se sa jakim neprijateljskim snagama.

Jedinice su odmah otišle na položaje da prihvate borbu, a komora, zbijeg i bolnica su hitno upućeni prema kosi suprotno od one prema kojoj su Nijemci nadirali.

Da bi se izbilo na određenu kosu, trebalo je savladati nekoliko stotina metara brisanog prostora sa vrlo jakim usponom.

Kolona u kojoj se nalazio doktor Mujić nesmetano je prešla gotovo cio taj uspon i izbila na jednu konjsku stazu.

Upravo u tom trenutku Nijemcima je pošlo za rukom da za momenat potisnu brigade sa položaja čime su stvorili mogućnost da mitraljeskom vatrom tuku kolonu.

Negdje na začelju kolone, oko pedeset metara od zaklona za kojim je ležao doktor Mujić, na brisanom prostoru i dalje je na konju jahala neka starica iz sastava zbijega.

Borci koji su se nalazili u blizini počeli su joj dovikivati da siđe s konja i da se skloni, ali starica je bila potpuno izgubljena od straha.

U jednom trenutku pogodio ju je metak u nogu i ona je pala s konja.

Doktor Mujić je počeo puzati prema njoj, kako bi joj pružio pomoć.

Pod jakom neprijateljskom vatrom dopuzao je do ranjene starice.

I upravo kada se počeo dizati da je skine s konja, zahvatio ga je rafal.

Srušio se mrtav na zemlju.

Tako je, obavljajući plemeniti i humani ljekarski poziv pao doktor Safet Mujić, predratni član KPJ, neustrašivi partizanski borac i odbornik Radničkog sportskog društva Velež.

Napisao: Zlatko Čeliković, obrada: Yugopapir (Tempo, jun 1966.)