Dijagnoza karcinoma dojke za ženu predstavlja početak zahtjevnog procesa liječenja i suočavanja s brojnim životnim promjenama. Nakon operativnog zahvata, pored fizičkog oporavka, mnoge pacijentkinje suočavaju se i s pitanjima vlastitog izgleda, samopouzdanja i prihvatanja promjena na tijelu. Upravo zbog toga rekonstrukcija dojke zauzima važno mjesto u savremenom pristupu liječenja, omogućavajući ženama da, nakon suočavanja s bolešću, razmotre mogućnosti koje mogu doprinijeti njihovom kvalitetu života.
Rekonstrukcija se planira u skladu s tokom liječenja
Jedna od prvih odluka odnosi se na vrijeme izvođenja rekonstrukcije. U zavisnosti od medicinskih indikacija i plana liječenja, ona se može obaviti tokom iste operacije u kojoj se uklanja dojka ili naknadno, nakon određenog perioda.
“ Postoje dvije osnovne mogućnosti rekonstrukcije dojke: Primarna, odnosno neposredna rekonstrukcija, koja se izvodi tokom iste operacije, i sekundarna ili odgođena rekonstrukcija, koja se planira u kasnijoj fazi. Izbor zavisi od zdravstvenog stanja pacijentkinje, stadija bolesti, plana daljeg onkološkog liječenja i drugih važnih faktora”, pojašnjava dr. Zumreta Rizvanović, specijalista estetske, rekonstruktivne i plastične hirurgije u bolnici Medicana Sarajevo.
Odluka se donosi nakon procjene multidisciplinarnog tima koji, u zavisnosti od konkretnog slučaja, uključuje specijaliste opće hirurgije, plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije, torakalne hirurgije, onkologa i patologa. Osim medicinskih kriterija, važno je razumjeti i očekivanja pacijentkinje te joj omogućiti da aktivno učestvuje u donošenju odluke.
“ Ne postoji jedno vrijeme koje je idealno za svaku pacijentkinju. Kod nekih žena rekonstrukcija se može planirati odmah, dok je kod drugih primjerenije sačekati završetak određenih faza liječenja. Najvažnije je da odluka bude zasnovana na medicinskim indikacijama i zajedničkoj procjeni stručnog tima, uz uvažavanje želja i potreba pacijentkinje”, naglašava dr. Rizvanović.
Implantati ili vlastito tkivo: Koje su mogućnosti?
U zavisnosti od anatomskih karakteristika i prethodnog liječenja, rekonstrukcija se može izvesti implantatima, korištenjem vlastitog tkiva pacijentkinje ili kombinacijom ovih metoda.
Kod rekonstrukcije implantatima, izbor veličine i položaja implantata planira se na osnovu preoperativnih mjerenja i procjene tkiva. U određenim slučajevima koriste se i ekspanderi, privremeni uređaji koji omogućavaju postepeno širenje tkiva prije postavljanja trajnog implantata.
“ Prilikom planiranja rekonstrukcije važno je procijeniti kvalitet i količinu raspoloživog tkiva, kao i mogućnosti koje pruža svaka od metoda. Kod pojedinih pacijentkinja odgovarajući izbor mogu biti implantati, dok se kod drugih može razmatrati rekonstrukcija vlastitim tkivom. Ne postoji univerzalno rješenje, jer se pristup prilagođava svakoj ženi pojedinačno”, objašnjava dr. Rizvanović.
Autologna rekonstrukcija podrazumijeva korištenje vlastitog tkiva pacijentkinje, koje se, zavisno od indikacija, može uzeti s područja abdomena, leđa ili drugih dijelova tijela. Ova metoda može omogućiti prirodan izgled i osjećaj rekonstruisane dojke, ali je riječ o složenijem zahvatu koji može zahtijevati dužu operaciju i oporavak.
“ Prednost autologne rekonstrukcije je u tome što se za oblikovanje dojke koristi vlastito tkivo pacijentkinje, bez potrebe za implantatom kada se zahvat izvodi isključivo ovom metodom. Ipak, potrebno je uzeti u obzir složenost operacije, moguće ožiljke na mjestu s kojeg se tkivo uzima i potencijalne komplikacije. Zbog toga je detaljna procjena prije operacije veoma važna”, ističe dr. Rizvanović.
Cilj nije samo obnoviti oblik dojke
Planiranje rekonstrukcije ne odnosi se samo na obnovu oblika uklonjene dojke. U određenim slučajevima potrebno je razmotriti i dodatne zahvate kojima se nastoji postići što bolja simetrija između obje dojke. U zavisnosti od individualnih karakteristika, to može uključivati smanjenje, podizanje ili povećanje druge dojke.
“ Cilj je postići što skladniji rezultat, uzimajući u obzir anatomiju pacijentkinje i njena očekivanja. Ponekad je za postizanje bolje simetrije potrebno uraditi dodatnu korekciju druge dojke, a nekada i više od jednog zahvata. Sve se planira individualno, u skladu s mogućnostima i potrebama pacijentkinje”, govori dr. Rizvanović.
Dio rekonstruktivnog procesa može biti i obnova bradavice i areole, pigmentiranog područja oko bradavice. Ova procedura planira se nakon odgovarajućeg oporavka i stabilizacije rekonstruisane dojke, a kod određenih pacijentkinja može se kombinovati s medicinskom tetovažom areole.
“ Ako je tokom mastektomije uklonjena jedna ili obje bradavice, kod odgovarajućih pacijentkinja može se razmotriti njihova rekonstrukcija. U kombinaciji s medicinskom tetovažom areole moguće je postići prirodniji izgled rekonstruisane dojke. Vrijeme izvođenja zavisi od prethodnih operacija i individualnog plana rekonstrukcije”, pojašnjava dr. Rizvanović.
Realna očekivanja važan su dio pripreme
Prije operacije potrebno je razgovarati o dostupnim metodama, očekivanim rezultatima, ograničenjima i mogućim komplikacijama. Važno je da pacijentkinja razumije šta pojedini postupak podrazumijeva i kakav se oporavak može očekivati.
“ Pacijentkinji je potrebno pružiti jasne i potpune informacije o mogućnostima koje su joj dostupne, uključujući prednosti i ograničenja svake metode. Ona treba imati dovoljno vremena da razmotri ponuđene opcije, postavi pitanja i zajedno sa stručnim timom donese odluku koja odgovara njenom zdravstvenom stanju i ličnim očekivanjima”, naglašava dr. Rizvanović.
Na odluku mogu utjecati i psihološke, socijalne i finansijske okolnosti. Zbog toga je važno da razgovor o rekonstrukciji obuhvati sve relevantne faktore, a ne samo tehničke mogućnosti operacije.
Oporavak se prati i nakon završetka operativnog liječenja
Nakon rekonstrukcije slijedi period oporavka tokom kojeg se prati zarastanje i postepeno oblikovanje rekonstruisane dojke. Trajanje oporavka zavisi od vrste zahvata, korištene metode, općeg zdravstvenog stanja i eventualnog dodatnog onkološkog liječenja.
“ Pacijentkinje trebaju znati da je za konačan rezultat potrebno vrijeme. Izgled dojke može se mijenjati tokom oporavka, a stabilizacija rezultata može trajati nekoliko mjeseci ili duže, zavisno od vrste zahvata. Redovne kontrole omogućavaju nam da pratimo proces zarastanja i procijenimo da li su potrebni dodatni koraci”, kaže dr. Rizvanović.
Rekonstrukcija dojke ne zamjenjuje onkološko praćenje. Nakon liječenja karcinoma, pacijentkinje trebaju nastaviti kontrolne preglede i dijagnostičke procedure prema preporukama svog onkološkog tima. Plan praćenja određuje se individualno, u skladu s prethodnom dijagnozom, liječenjem i vrstom rekonstrukcije.
“ Rekonstrukcija može biti važan dio oporavka žene nakon liječenja karcinoma dojke, ali ona ne znači da prestaje potreba za redovnim onkološkim kontrolama. Važno je da pacijentkinje nastave praćenje prema preporukama nadležnog tima i da se o svim nedoumicama konsultuju sa svojim ljekarima”, zaključuje dr. Zumreta Rizvanović, specijalistica plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije u Općoj bolnici Medicana Sarajevo.
Rekonstrukcija dojke predstavlja individualan proces u kojem se medicinske mogućnosti usklađuju sa zdravstvenim potrebama i očekivanjima pacijentkinje. Pravovremene informacije, stručna procjena i otvorena komunikacija s ljekarima važni su koraci ka donošenju informisane odluke.
(Mostarski.ba)
