Dvije škole pod jednim krovom u Hrvatskoj
Piše: Jasmin Medić
Historija nikada ne nestaje. Granice se mijenjaju, slogani zaboravljaju, ali obrasci moći opstaju — prerušeni, ali prisutni. Ova kolumna neće romantizirati prošlost, već dekonstruisati sadašnjost kroz njene korijene. Vrijeme je da ih jasno imenujemo i analiziramo.
– Posjetili smo školu u Stocu koju je rekonstruirala Vlada Hrvatske. Ne bih to nazvao dvije škole pod jednim krovom, nego dva programa – jer u tom gradu žive dvije konfesije: Hrvati i muslimani. Kao i svuda u svijetu, i ovdje postoje dva obrazovna programa. Primjer Stoca bi se mogao primijeniti svuda u Bosni i Hercegovini – izjavio je ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman prilikom obraćanja na konferenciji u Daytonu o temi “Dayton 30 godina: Današnji izazovi, EU i transatlantska integracija”. Hvaleći tako primjer koji nije ništa drugo nego etnička segregacija u obrazovanju, Grlić Radman susjednoj državi predlaže kako da ustroji svoj obrazovni sistem. Primjena “stolačkog primjera” bi, pojednostavljeno kazano, značilo da se djeca od malih nogu nauče da su različita i da se ne bi trebala družiti s vršnjacima jer ne pripadaju istom narodu.
Većina građana Bosne i Hercegovine uvijek se ponosila činjenicom da su bili i da žele biti društvo u kojem će živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih. No, uvijek su postojala najmanje dva faktora kojima je smetala ta činjenica – nacionalističke, velikodržavne, politike susjednih država. Kada god su se u bosanskohercegovačkoj prošlosti u unutrašnje odnose one umiješale, to je rezultiralo povlačenjem etničkih linija i jednostranim proglašenjima republika / “država” samo jednog naroda, s krajnjim ciljem da se time uništi ono što je bila odlika Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o jednostrano proglašenom hrvatskom teritoriju nazvanom “Herceg-Bosna”, tu je glavnu ulogu odigrala Grlić Radmanova Hrvatska demokratska zajednica, posebice dok je njome upravljao njen prvi predsjednik Franjo Tuđman.
“Stolački primjer” za Hrvatsku
Budući da smatra da bi “stolački primjer” trebao primijeniti svuda u Bosni i Hercegovini, bilo bi dobro da, umjesto što se susjednoj državi daju prijedlozi, isti primijene u svojoj. Uzmimo za primjer neke gradove i općine u Hrvatskoj u kojima bi dvije škole pod jednim krovom bile, pozivajući se na Grlić Radmanov stav, adekvatno rješenje. U obzir ćemo uzeti gradove i općine u kojima Srbi ili Bošnjaci čine više od 10% od ukupnog stanovništva.
Krenimo najprije s gradovima koja imaju iznad 10.000 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, u Vukovaru živi 63,02% Hrvata i 29,73% Srba, što bi značilo da ovaj grad treba imati dvije škole pod jednim krovom – jednu u koju će ići hrvatska djeca i drugu u koju će ići srpska. Isto bi bilo i u Kninu u kojem Hrvati čine 76,82%, a Srbi 21,42%.
U nekim općinama u Hrvatskoj srpsko stanovništvo čini natpolovičnu većinu, te bi u njima, također, bilo izvodljivo uvođenje dvije škole pod jednim krovom. Recimo u Donjem Lapcu, Biskupiji, Cviljanu, Gvozdu, Jagodnjaku, Krnjaku i Erdutu. U tim, istina malim općinama bi se moralo naći rješenje za hrvatsku djecu jer su malobrojnija.
Iznad 40% Srba je u Udbini, Vrhovinama i Gračcu, dok u Plaškom i Vojniću Srbi čine neznatno ispod 40% stanovništva. U Obrovcu i Vrbovskom živi oko 30% stanovnika srpske nacionalnosti, dok je u Topuskom, Hrvatskoj Kostajnici, Belom Manastiru, Glini, Plitvičkim Jezerima, Dardi i Majuru svaki četvrti, odnosno peti stanovnik srpske nacionalnosti. Između 10 i 20% Srba je u Sunji, Ogulinu, Saborskom, Rasinju, Sokolovcu, Dežanovcu, Siraču, Lovinovcu, Lipiku, Pakracu, Okučanima, Staroj Gradišci, Benkovcu, Lišanima Ostrovičkim, Kneževim Vinogradima, Levanjskoj Varoši, Podgorču, Popovcu, Viljevu i Skradinu.
I da ne budu samo hrvatske i srpske škole pod jednim krovom, spomenimo i potrebu za škole na bosanskom jeziku u nekoliko općina. U Gunji, općini u kojoj Bošnjaci čine 28,92% stanovništva, trebalo bi uvesti dva “obrazovna programa”. Manje Bošnjaka nego u Gunji je u Cetingradu, gdje čine nešto više od 16%, što znači da bi i u njemu bilo primjenjivo uvođenje obrazovnog programa na bosanskom jeziku. Svaki deseti stanovnik općina Vojnić i Raša je bošnjačke nacionalnosti i tu bi se trebale uvesti dvije škole pod jednim krovom.
Ostaje da se vidi koliko je Grlić Radman bio iskren.
(IIN Preporod)
