Džamija Crnići – Aladinići

Crnići leže na području hercegovačkih Dubrava, na polovini puta Čapljina – Stolac. U izvorima se prvi put spominju 1477. godine, kada su u njima zimovali vlasi džemata (katuna) vojvode Petra Harbrena, timarnika, i brata mu Vukića. Tada su se Crnići nalazili u sastavu nahije Blagaj u vilajetu Hercegovini.

Ovdje se od islamskih spomenika nalaze: džamija, mekteb, deset harema, četiri čatrnje, kula i čardak.

Ne zna se kada je sagrađen prvi mesdžid u Crnićima što se nalazilo kod današnje džamije. U gruntovnim knjigama je 1897. godine upisano da je Sulejman Šetka ranije uvakufio 600m2 zemljišta u Crnićima na kome je sagrađena zgrada od četiri prostorije dimenzija 16,5×5,5 metara. U ovim prostorijama je radio mesdžid, mekteb i bio imamov stan. Ne zna se kada je spomenuti Šetka svoj vakuf osnovao i je li za nj napisao vakufnamu. Priča se da je zgrada podignuta prije 1897. godine i od njene izgradnje do rušenja 1974. godine, više puta opravljana i pregrađivana.

Prvi poznati imam i mualim u Crnićima bio je Mehmed ef. Serdarević, koji je ove dužnosti vršio oko 1900. godine.

Muslimani Aladinića i Crnića su uz sudjelovanje Muslimanskog zanatskog udruženja u Stocu priredili početkom 1911. godine zabavu u Aladinićina, čiji su prihod namijenili za adaptaciju mekteba u Crnićima. Muslimanska omladina je 3. februara 1911. godine priredila zabavu u Aladinićina u korist opravke spomenutog mekteba, a što je i učinjeno do konca 1911. godine. U ovom mektebu se klanjalo i djeca učila sve do izgradnje nove džamije u Crnićima 1940. godine. Srušen je 1974. godine i na njegovom mjestu je sagrađen stan za imama i učionica za održavanje vjerske pouke.

Džamija u Crnićima locirana je nekoliko metara lijevo od ceste Domanovići – Stolac, na mjestu gdje je nekada bila žandarmerijska kasarna (Mali Crnići). Temelji su joj udareni 11. augusta 1939. godine, a sagrađena je prilozima džematlija Crnića i Aladinića, kao i prilozima koji su prikupljeni po džamijama na području Bosne i Hercegovine.

Brigu oko njene izgradnje najviše su vodili: Osman Balavac, Ibrahim i Salih Filandra, Sadik Šunje i imam Orhan Gazibegović. Adem Begović, gruntovničar iz Nevesinja, dao je izraditi tvrda dvokrilna vrata koja su u ono doba stajala 3000 dinara.

nastavak teksta na glasstoca.ba