Eminagića konak, jedan od najstarijih i najljepših objekata stambene arhitekture Tešnja

Eminagića konak predstavlja jedan od najstarijih, a ujedno i najljepših objekata stambene arhitekture Tešnja. Nalazi se u središtu grada, u blizini tešanjske čaršije.

Konak je turska riječ koja označava kuću za stanovanje, mada se u nekim slučajevima može odnositi i na rezidencijalne objekte visokih državnih službenika. Tačna godina izgradnje Eminagića konaka nije utvrđena, mada se prema načinu zidanja, vrsti i kvaliteti vezivnog sredstva, kao i načinu obrade pojedinih konstruktivnih elemenata, pretpostavlja da je mogao nastati u prvoj polovici 19. stoljeća.

Na prvoj geodetskoj snimci Tešnja, koja potječe iz 1882. godine, nalazi se ucrtan i ovaj objekt sa istovjetnim dimenzijama koje je zadržao do danas. Objekat konaka, prema tipologiji M. Kadića, pripada tipu tzv. novije katne dimalučare, iako posjeduje neke od karakteristika tipa katne kuće sa prepustom. Novije katne dimalučare ne posjeduju koncepcijsku čistoću klasične dimalučare, nego su od nje sačuvale samo dimaluk kao funkcionalni element. U mnogim gradskim kućama je radi odvođenja dima cijeli prostor mutvaka provučen od prizemlja kroz katnu etažu do stropnoga prostora.

Katna dimalučara predstavlja najrazvijeniji tip katne kuće u Bosni i Hercegovini. Na njemu se najizrazitije manifestira inventivnost graditelja u rješavanju niza problema: dispozicije, konstrukcije, eventualne kasnije djeljivosti, etapnosti gradnje, načina odvođenja dima iz prostora ognjišta i iz soba i, na koncu, oblikovnoga rješenja.

Eminagića konak bio je u vrlo lošem građevinskom stanju do 2006. godine, kada je započela rekonstrukcija i restauracija objekta, koja je završena 2011. godine. Sredstva za rekonstrukciju i restauraciju obezbijedili su Federalno ministarstvo kulture i sporta i Općina Tešanj, a od 2009. godine obnova Eminagića konaka realizirana je uz podršku Kraljevine Španije putem MDGF projekta Kultura za razvoj.

(biserje.ba)