Evropski dan darivanja organa, tkiva i stanica (EDD) obilježava se od 8. do 10. loktobra pod temom „Dijeljenje života“.
Dok evropske zemlje bilježe napredak i hiljade spašenih života, Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi na samom evropskom začelju kada je riječ o darivanju organa i transplantacijskoj medicini.
U zemljama Vijeća Europe u 2025. godine urađeno je čak 45.000 transplantacija. S druge strane, u BiH je u 2026. godini izvedeno svega 16 transplantacija.
Transplantacije bubrega rade se tek sporadično te i dalje izostaje kontinuitet – umjesto redovitih zahvata na mjesečnoj razini, dogode se dvije transplantacije u nekoliko dana, a potom slijede mjeseci čekanja.
Situacija je posebno alarmantna za pacijente kojima je potrebna transplantacija jetre, jer se ovaj zahvat u našoj zemlji ne izvodi već više od dvije godine, čime su jetreni bolesnici dovedeni u gotovo bezizlazan položaj. Apsurdnost domaćeg zdravstvenog sistema ogleda se i u činjenici da je u protekle dvije godine u BiH urađeno više transplantacija srca nego jetre.
Iako Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, u saradnji s Donorskom mrežom u BiH te uz podršku Federalnog ministarstva zdravstva, od početka godine provodi intenzivnu kampanju „Da za donorstvo – Da za život“, pomaci na terenu još nisu vidljivi onima kojima su najpotrebniji. Unatoč tome što i Ministarstvo civilnih poslova BiH već dvije godine nastoji približiti našu zemlju članstvu u Eurotransplantu, oko 230 pacijenata na listama čekanja i dalje svakodnevno strepi u očekivanju tog najvažnijeg poziva u životu.
Stopa smrtnosti u BiH je izrazito visoka – svake godine na dijalizi umre oko 400 pacijenata. U zemljama Vijeća Evrope u 2025. godini umrla je 6.626 osoba koja nije dočekala potreban organ.
Darivanje organa je bez sumnje vrhunski čin humanosti i herojstva. Međutim, priču o donorstvu uvijek treba sagledati iz dva ugla – iz pozicije donora, ali i iz pozicije primatelja. Službene statistike neumoljivo pokazuju da je čak 20 puta veća vjerojatnost da ćemo tokom života oboljeti i trebati organ za transplantaciju, nego da ćemo dospjeti u situaciju da budemo donori.
Zbog toga je otvoreni razgovor o ovoj temi prijeka potreba cjelokupnog društva. Važno je o svojoj odluci razgovarati s članovima porodice, jasno izreći svoj stav i donijeti odluku o tome želimo li u slučaju najgoreg scenarija spasiti nečiji život.
Ako je odgovor potvrdan, najvažnije je da to znaju naši najbliži, a značajan i simboličan korak je i potpisivanje donorske kartice.
Ove godine domaćin Evropskog dana darivanja organa 2026. je Cipar, a glavni program događanja održava se u Pafosu.
Organiziraju ga Ministarstvo zdravstva Republike Cipar i Ciparsko vijeće za transplantaciju , uz podršku Zaklade Karaiskakio i u saradnji s Evropskim direktoratom za kvalitetu lijekova i zdravstvene skrbi (EDQM).
EDD nudi priliku za odavanje počasti darivateljima i njihovim porodicama, isticanje kvalitet života primatelja organa i priznanje stručnjacima čija stručnost i predanost omogućuju darivanje i transplantaciju.
U osnovi, doniranje i transplantacija organa, tkiva i stanica uvjetovani su altruizmom.
EDD ističe gorući izazov javnog zdravstva – kritičnu nestašicu organa, tkiva i stanica za transplantaciju usred sve većeg broja pacijenata na listama čekanja za transplantaciju.
Posljednji odaci iz Biltena o transplantaciji pokazuju da je krajem 2025. 96 401 pacijenata čekalo transplantaciju organa, nadajući se liječenju koje mijenja život ili spašava život. Nažalost, prošle godine 6 626 ljudi umrlo je čekajući transplantaciju.
Sponzoriran od strane EDQM-a i svake godine u organizaciji druge zemlje, EDD je postao simbol nade za ljude kojima je potrebna transplantacija organa, tkiva ili stanica. Podizanje javne svijesti o EDD-u ključni je čimbenik u povećanju doniranja i podsjeća nas na razliku koju svatko od nas može napraviti kada odluči donirati u životu ili nakon smrti”.
(Mostarski.ba)
