Faruk Kajtaz blog “Iza scene”: Loša vijest za Dodika – stigao je novi “Visoki”

Novi Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt stigao je u našu zemlju na pomalo neobičan način. Preko Hercegovine – Trebinja i Mostara. Nije odmah „zapuceo“ put Sarajeva, kako su činili njegovi predhodnici.

Njemački diplomata, koga – tvrdi se, šalje sama njemačka kancelarka Angela Merkel i uz podršku Amerikanaca odlučio se za početak za neformalan, neki bi čak kazali i turistički pristup.

Teško da je i moglo biti drugačije, jer tokom vikenda, Schmidt, ipak još nije formalno preuzeo dužnost, ali to ne znači da njegova posjeta nije imala određenu težinu. I Schmidtove posjete vjerskim ustanovama i lokacijama predstavljaju jasan signal da novi šef OHR-a itekako dobro prepoznaje značaj i ulogu religijskih zajednica u BiH.

A i fino izgleda na fotografijama…

Schmidt je u Hercegovini bio „privatno“, ali to ne znači da nije bilo susreta sa političarima i zvaničnicima. Formalmno, to je dislocirano i „upakovano“ izvan domašaja javnosti i medija, ali novi Visoki predstavnik nije dolazio u Hercegovinu samo tek tako. Nekoliko izvora mi je, naime, potvrdilo da se u Mostaru Schmidt sastajao sa “zvaničnicima“ i to pod etiketom „privatnih večera“.

Uostalom, dio toga je došlo do javnosti, ali u formi prigodnih saopštenja punih fraza i bez prave suštine.

Čak i da je to tako, teško je povjerovati da se na toj kulinarskoj diplomatiji razgovaralo samo o kvaliteti hercegovačke gastronomije! Nije bilo niti neke strašno važne i duboke priče, ali je razgovora o Mostaru i BiH, te političkim prilikama u zemlji itekako bilo. Makar i neformalno.

Dovoljno da se napravi prvi korak i javnosti u BiH i regionu pošalje poruke: Stigao je novi šef OHR-a i on misli ozbiljno…

Svojevrsna diplomatska relaksacija u Hercegovini, Schmidtu će itekako dobro doći kada i formalno preuzme užarenu stolicu u OHR-u, jer je to prvi Visoki predstavnik, koji za razliku od njegovih predhodnika ima vrlo neobičan i težak problem – osporavanje legitimiteta!

Naravno radi se o stavu Milorada Dodika i njegove vladajuće garniture, koji otvoreno osporavaju mandat novog Visokog predstavnika. Dodik, čak neuvijeno prkosi i izjavljuje kako se Christian Schmidt „lažno predstavlja“, te je pozvao na „neprihvatanje tog lika“.

Problem nije toliko u Dodiku i njegovoj pretorijanskoj gardi, već u stavu zvanične Moskve, koja itekako već mjesecima otvoreno radi na demontaži OHR-a, a Rusija je osporila i imenovanje njemačkog diplomate.

Da sve bude zanimljivije i čudnije, Schmidt je na novu funkciju imenovan i zbog navodno bližih veza Berlina sa Moskvom od ostalih zapadnih diplomatskih adresa, posebno zbog naglašene ekonomske saradnje Rusije i Njemačke, te velikog projekta Sjevreni tok (doprema ruskog gasa), koji je baš ovih dana „aminovan“ i od strane SAD.

Bilo kako bilo, Dodikovo protivljenje i prozivanje samo je domaća jeka ozbiljnih diplomatskih preslagivanja velikih i moćnih sila.

Zvanična Moskva, Dodika i njegove ljude sada „stoji“, ali je veliko pitanje hoće li to tako i ostati, jer se velike imperije ne vode interesima svojih „vazala“, već sopstvenim projekcijam i projktima. Faza je to u kojoj se po sistemu spojenih posuda na sto stavi SVE, pa se onda donosi rješenje u paketu.

U sadašnjem trenutku Zapad i Rusija su u poziciji aktivnog zauzimanja stavova i pozocija u šta se uklapa i dolazak novog Visokog predstavnika, ali i novog ambasadora SAD u BiH, što bi, vjeruje se – moglo označiti početak znatno jačeg angažmana SAD u EU u BiH, kao vjerovatno najosjetljivijoj tački Zapadnog Balkana.

Reagujući brzopleto, pa i beozbrazno, Dodik je nakon nametanja Zakona o negiranju genocida i ratnih zločina od strane Valentina Inzka, samog sebe doveo u vrlo nezavidan položaj. Moskva je ipak daleko, a Zapad se odlučio na akciju u BiH, skoro istu onakvu kakvu je svojevremeno pokrenuo dovevši Dodika na vlast u Banja Luci.

Nekadašnji „američki čovjek“, pretvorio se u „ruskog igrača“ i to je sada problem koga valja riješiti. Baš zato u BiH je došao novi Visoki predstavnik iz jedne tako važne zemlje i baš zato u Sarajevo stiže novi – jako dobro upoznati američki ambasdor.

Za razliku od Dodika, opozicija predvođena SDS-om je stidljivo poručila kako će o novom Visokom predstavniku donijeti konačnu odluku kada vidi i čuje šta on zastupa, što je neka vrsta priznanja legitimita na mala vrata i uz nekakvo smušeno „uslovljavenje“.

Ni Beograd neće žuriti sa „bagatelisanjem“ Christina Schmidta i to ponajprije zbog ogromnog utjecaja Njemačke na privredne odnose sa Srbijom, ali i jasne strategije pokušaja „sjedanje na dvije stolice“. Vučiću je savršeno jasno da je sukob sa Washingtonom i Berlinom vrlo opasan, pa u prve redove gura Dodika, jer sebi želi ostaviti prostor za uzmicanje ili promjenu kursa, ako to prilike nalože.

U toj razmjeni uloga između Beograda, Moskve i Banja Luke, Dodiku je pripala rola „glavnog kavgadžije“, koju on i da je htio nije mogao odbiti. Na Zapadu više nema političkih prijatelja, pa sada mora improvizirati i pristajati na sve što mu Vučić servira.

Dodik je ušao u „zonu sukoba“ iz koje će vrlo teško izaći.

Novi Visoki predstavnik je tu, između ostalog, da ga na to jasno upozori.

Tekst preuzet sa autorovog bloga

(Mostarski.ba)