Glumački talenat mladog Mostarca prepoznali na prestižnoj Akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku

Mostarac Goran Popović primljen je na akademiju u New Yorku, nakon što je dobio odbijenicu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Goran je čak dobio i stipendiju koju ova akademija daje samo jednom studentu u generaciji. Kaže, možda se nakon studija i vrati u rodni Mostar.

„ Bez trunke očekivanja, svjestan činjenice da izvlače igle u plastu sijena, te da prave audicije po čitavoj Europi, zaputio sam se u najdražu skandinavsku državu, eto čisto da pokušam. Naime, dvije sedmice nakon što sam bio na audiciji, dobio sam mail od istoimenog fakulteta da sam, ni manje – ni više, već primljen u ovu školu“, napisao je Goran na društvenim mrežama te dodaje kako je tim mailom ostao vrlo iznenađen.

25-godišnji Mostarac je po struci diplimirani profesor engleskog jezika, amaterski se bavi glumom zbog čega se želio profesionalno ostvariti i na tom polju.

Sarajevska akademija ga je prije šest godina odbila, dok mu je američka otvorila svoja vrata.

“U Sarajevu me dočekalo nešto više od deset profesora za katedrom u prvom krugu prijemnog ispita, što studentu automatski podiže nervozu i napetost. Koristi se metodologija koja odiše hladnoćom, vjerovatno da se pristupnik ispita i na taj način. Nakon što uđete u drugi krug prijemnog ispita ispituju vaše kompentencije glume, scenskog pokreta, govora, glasa, tjelesne spreme, plesa, književnosti i psihologije, sve to kroz narednih šest dana tog drugog ciklusa. Kontradikcija je bila upravo u tome što sam, prema riječima profesora, ‘bio iznimno dobar na ispitima, ali me je zeznula gluma’. Ovo su metode kojima se narušavaju duh i samopouzdanje. Kao šlag na kraju su mi kazali ‘Gorane, pravite pauze i uzdahe na mjestima na kojima mi to učimo naše studente četvrte godine. Glumac uči čitav život, međutim, vi ste nama pokazali dovoljno znanja da mi tu nemamo šta dalje učiniti’. To je strašno”, kaže nam Popović.

Sarajevskoj akademiji je, kaže, ipak, zahvalan, jer da ga nisu odbili, ne bi ni aplicirao na američku akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku, a potom u maju otišao na audiciju u Stockholmu gdje je i primljen.

On ističe i to da je na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku sasvim drugačija situacija. Govori da se tamo audicije održavaju “jedan na jedan” i da je svako od pristupnika imao svoje vrijeme kada ulazi u prostoriju u kojoj se održava audicija.
“Profesorica Susan vas primi kao da ste došli na sok i pitu kod nje kući. Potpuno opušten pristup, iskorištavanje metoda ‘kroz osmijeh i opuštenost’ kako pristupnik ne bi bio u grču, kako bi što bolje i čišće odigrao karakter. Razgovarate prije monologa i poslije monologa. Zanimaju se za vaš karakter i šta vas čini vama. Bonus je u tome što vas ista profesorica isprati van učionice, te isti trenutak iskoristi da uvede drugog studenta”, dodaje on.

Ljubav prema glumi rodila se još u djetinjstvu.

“Od šeste godine, možda čak malo i ranije, zato što je moja majka često pravila predstave u kući, lutkarske, obične predstave, ali to su bili više neki skečevi. I tu je dovodila Tonija Pehara i Johu koji je danas u Novom Sadu. Tako da je stalno bilo neko kazalište u kući, stalno se, eto, nešto provlačilo. Onda je bio logičan slijed da se okrenemo i ja i moja sestra Nina u tom nekom smjeru”, navodi on.

Priliku da uplovi u glumačke vode pružio mu je Mostarski teatar mladih.

“Na sceni sam od prvog razreda osnovne škole, jer sam već u školi pokazao naklonost prema pjevanju i glumi. Ta naklonost prema umjetnosti je od moje majke Nataše Popović, kojoj dugujem onoliko predstava koliko ih je odigrala za svu djecu iz naselja na Balinovcu, naš stan je bio teatar. Kasnije moju najveću ljubav prema sceni dugujem sestri Nini Popović jer sam se ugledao na nju pa smo lančanom rekacijom pristupili MTM-u Seada Đulića koji je glavni krivac za eksploziju te ljubavi. Dakle, to je godinama samo raslo kroz razne kulturne događaje”, priča o svojim počecima Goran Popović.
Govori i to da mu je studij engleskog jezika i književnosti (američke i britanske) bio samo put ka ovome, pogotovo zbog, kako naglašava, fantastičnih profesora.

“Edina Špago-Ćumurija, Adi Maslo, Džemal Špago te Adi Fejzić su me naučili onim malim vrijednostima u jeziku koje zapravo jezik čine jezikom. Naravno, tu su i profesori književnosti Irma Marić, Safet Sarić, te Selma Raljević koji su već od prve godine spoznali moj potencijal za glumačku interpretaciju. Ovi profesori su uvijek znali da imam viši cilj i nikada im to nije smetalo, dapače, svaku od mojih režija su podržali dolascima”, navodi Popović.

Popović danas iza sebe ima odigrane brojne dramske predstave, ali i režije.

“Pitao sam se šta Mostar od kulture nema, odnosno šta još nije vidio u mostarskoj produkciji i shvatio sam da je to mjuzikl forma, i tako sam s 19 godina režirao prvi mjuzikl, adaptaciju Chicago mjuzikla ‘Posao, ne i zločin'”, kaže Goran.

Nakon toga, nastavio je sa školskim mjuziklma, poput “U potrazi za princezom”, koji uspiješno i ove godine izveden u Lutkarskom pozorištu s dupke popunjenom dvoranom, a režirao je i broadwayski mjuzikl “Kralja lavova” koji je izveden u Kosači 2017. godine.

Sredinom septembra putuje u New York gdje će boraviti dvije godine. Za povratak u BiH nije siguran, ali tu mogućnost još ne isključuje. Ipak, želi se na neki način odužiti gradu u kojem se ljubav prema glumi rodila.

“Alumni ove akademije ima nominacije za 110 Oscara, 317 Emmyja te 94 nagrade Tony.
Što se tiče ponosa škole i bivših studenta, tu su Adam Scott, Danny Devito, Christine Ebersole, Jessica Pimentel, Sarah Paulson, Paul Rudd, Kim Cattrall, Adrien Brod, Dennis Haysbert, Jessica Chastain, French Stewart, Constance Zimmer, dok njihov alumni ima svoje legende među kojima su Kirk Douglas, Grace Kelly, Robert Redford, Lauren Bacall i mnogi drugi”, rekao je  ovaj mladi i perspektivni mostarski glumac.

(Mostarski.ba)