Sam sjedim u bašti pod crvenim šipkom.
O, bistra radosti prvih jesenjih dana,
Stojiš u bijelu ko čudni gospoda smiješak
I domahuješ mi kroz meku, sunčanu bajku
Bistrog dana i jesenjeg granja.
Sam ležim u bašti pod crvenim šipkom
I pružam za tobom moje tihe ruke.
O, zatvoriću se u kafeze moje!
Šapućem nečujno, a tvoj osmijeh titra.
U bistrom vazduhu kakve to čujem zvuke?
Je li to zvuk toploga ti smješka.
Ili šum krila u suncu leptira hitra?
IZVOR: Hamza Humo, Pjesme. Grozdanin kikot, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 115.
