Hercegovci o Aliji Nametku

Rahmetli Mujo Meškić sa Rotimlje kod Stoca, čije je tekstove o bošnjačkoj tradiciji, starim običajima i ljudima objavljivao i “Preporod”, za života je napisao i  pjesmu o Aliji Nametku.

Iz njegove pjesme može se jasno iščitati način života i bilo Nametkovog rodnog kraja, ali i njegovog djetinjstva i odrastanja.

“Nije danas kao prije čvrsta riječ Nametka Alije”

Na južnom dijelu Hercegovine i lijepom mjestu Zekovine,

rodno mjesto porodice Nametka Alije.

Tu su bili i tu su živjeli do početka devetnaestog vijeka.

Da ti je bilo vidjeti, tu su bile velike doline i velike površine,

pa i kuće napravljene, u avliji cvijeće zasađeno, a i voćke mnoge zasađene.

Da ti je bilo pogledati, na daleko ih takvih nije bilo.

Efendija stari Nametak Hasanaga, u narodu vrlo poznat bio,

sa Džoklama svojim komšijama često sjedio,

sa Mujagom i sa Salihagom često kahvenisao.

Uz kafu eglem govorili, a uz vjeru uvijek čvrsto bili,

pet vakata namaza klanjali, uspomene mnoge ostavili.

Komšije se rastadoše, Nametci u Mostar odseliše,

sudbina je tako htjela, pokazaše nova vremena.

Pa avlije, kuće i voćnjake zamjeniše za nove sokake.

Povremeno dolazili, stari kraj nisu zaboravili,

naročito dok su stari živi bili.

Kad stari pomriješe, mladi sve rjeđe dolaziše,

Rodno mjesto djedova polahko zaboraviše.

Sad ne možeš zamisliti da se tu moglo živjeti,

Nema znaka gdje su kuće bile, avlije šumom pokrivene.

Dobri moj čovječe dođoše neka nova vremena,

Pa su mnoga sela napuštena.

Zato treba dobro razmisliti, gdje ćeš bolan ti živjeti,

Familiju svoju odgajati, o budućnosti dobro razmisliti.

Alija je dobar student bio i visoke škole završio,

Među ljudima omiljen bio, uspomene mnoge ostavio.

Sada davne 1937. godine na otvoru džamije na Rotimlji gost je bio,

Sa njim mostarski kadija Serdarević.

To su bili gosti najmiliji, lijepo su bili primljeni.

Alija je u narodu uvijek pošten bio, uspomene mnoge ostavio,

Na dužnosti povjerenika duže vremena ostao.

Završetkom Drugog svjetskog rata, nađoše se mnogi iza rešetaka.

Tako iza zatvorenih vrata sudiše i Aliju Nametka.

Velikog poštenog vjernika, kao mladog muslimana.

Izrečenu kaznu izdržavao je u Zenici i Banja Luci.

Pod velikom pratnjom i nadzorom, nije bilo lako.

Mnogi nisu izdržali, kući svojoj i familiji nikad se vratili.

Vrijeme zatvora prođe i Alija svojoj kući dođe,

Komšije mnoge dolaziše Aliju prijatelja zijaretiše.

Neko vrijeme dok se odmorio, želju svoju ispunio.

Rotimlju i Zekovinu obilazio, Džokle žive nalazio.

Tri dana tu je doček bio, komšije mnoge dolazile i o prošlosti govorile.

Po prestanku komunističke vladavine, ostadoše mnoge Alijine uspomene.

Danas škole u Zenici i Sarajevu nose naziv Nametak Alije.

Dobri ljudi hoće i znaju iza sebe dobra djela ostavljaju.

 

Meškić Mujo

(Mostarski.ba)