Sredinom juna 1992. godine Marija Marić ostala je bez strica, koji je ubijen zajedno sa 113 civila u Mostaru, na jugu Bosne i Hercegovine.
Bošnjačke i hrvatske civile su na lokalitetima Uborak i Sutina 13. juna 1992. likvidirale srpske paravojne formacije, potpomognute redovnim i rezervnim jedinicama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
“Masakriran je na Uborku. Bio je gluhonijem, međutim, ipak su ga odveli i masakrirali. Moja strina je bila s njim, kada je odveden. Na kraju ga je ona i identificirala, a za taj zločin nikada niko nije odgovarao”, kaže Marija za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Više od stotinu stanovnika Mostara iz nekoliko gradskih i prigradskih naselja je sredinom juna, prije trideset godina, odvedeno iz svojih domova. Najveći dio njih bio je okupljen u atomskom skloništu u naselju Zalik, nakon čega su odvedeni u nepoznatom pravcu.
Nekoliko mjeseci kasnije, na području gradske deponije Uborak, te lokalitetu Sutina sjeverno od Mostara, otkrivene su masovne grobnice s njihovim tijelima.
U grobnici je roditelje pronašao i Adnin Hasić, a nakon ekshumacije saznao je da su strijeljani.
“Na lokalitetima Uborak i Sutina počinjen je prvi i najveći masovni zločin u ovom gradu i Hercegovini, za koji do danas niko nije procesuiran”, kaže Hasić koji je član Upravnog odbora Udruženja građana civilnih žrtava rata u Mostaru.
Članovi porodica žrtava tvrde da su im počinioci i naredbodavci zločina poznati.
U vrijeme kada je on počinjen, jedinicama JNA na tom području komadovao je general Momčilo Perišić.
Haški tribunal Perišića je 2011. prvostepeno osudio na 27 godina zatvora za pomaganje i podržavanje zločina u Sarajevu i Srebrenici, kao i za raketiranje Zagreba. Dvije godine kasnije Žalbeno vijeće Tribunala oslobodilo ga je po svim tačkama optužnice. Perišića Haški tribunal nije teretio za stradanje civila u Mostaru.
Zločini počinjen u Uborku i Sutini bili su dio optužnice Haškog tribunala protiv Vojislava Šešelja, vođe srbijanskih radikala. Šešelj je 2016. oslobođen pred Haškim tribunalom optužbi o zapovjednoj odgovornosti za zločine dobrovoljaca Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta, koji su počinjeni između 1991. i 1993. godine u Hrvatskoj, Vojvodini, te BiH.
Čekajući 30 godina na pravdu i sankcioniranje odgovornih, porodice civilnih žrtava rata očekuju, također, i od gradskih vlasti da naprave korak kako bi se odala počast ubijenima.
U suradnji sa Zajednicom porodica žrtava ubijenih na Uborku i u Sutini 1992, pokrenuli su inicijativu da 13. juni bude proglašen danom civilnih žrtava rata Mostara.
Inicijativa je upućena gradonačelniku i Gradskom vijeću Mostara, u kojem vladajuću koaliciju čine Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH, te “Koalicija za Mostar 2020.”, sastavljena od pet probošnjačkih i građanskih stranaka, predvođenih Strankom demokratske akcije (SDA).
Počast žrtvama bez politizacije
“Smatramo da je to dan u kojem je ubijen najveći broj civila i da bi se 13. juni trebao od Gradskog vijeća Mostara proglasiti danom civilnih žrtava rata. Nadam se da će vijećnici i gradska administracija podržati ovu inicijativu, da civilne žrtve u gradu imaju svoj dan i da im institucije grada i države odaju jednom godišnje počast”, naglasio je Hasić.
U telefonskom razgovoru, gradonačelnik Mario Kordić (HDZ BiH) kazao je za RSE da trenutno ne može razgovarati o inicijativi. Na dopis RSE sa zahtjevom za razgovor o ovoj temi nije odgovoreno ni iz Gradske uprave Mostara.
Predsjedavajući Gradskog vijeća Salem Marić (SDA), pak, tvrdi da će inicijativu uputiti Kolegiju, s preporukom da o njoj Gradsko vijeće raspravlja na jednoj od narednih sjednica.
“Tek sam dobio ovu inicijativu, koju pozdravljam u potpunosti. Mogu predložiti tu inicijativu na prvoj sjednici Kolegija da se uvrsti na jednoj od narednih sjednica Gradskog vijeća, pa ćemo vidjeti reakcije ostalih klubova i vijećnika”, ističe Marić za RSE.
Kompletan članak je na ovom linku.
