Iskra ramazanskog nadahnuća

Piše: Razija Maksumić: Iskra ramazanskog nadahnuća

Neću čekati da prođeš, brojati dane i sate kad ćeš isteći! Čekat ću nešto drugo – čekati ću da mi se grijesi oproste i dove prime!

Ti ne dolaziš samo da bi otišao, da bi prošao našim domovima, ulicama: ispunio rubriku na kalendarima…Ti dolaziš da ostaneš, da ostaviš traga u našim srcima, našim dušama, našim djelima…
Stoga dok ispraćamo tvoje dane, sa strepnjom i žalom dovimo da nam budu dovoljni, da ne propustimo iskoristiti tu jedinstvenu priliku, za nas mahsuz odabranu!

Jer ko drugi ako ne tvoja oštrina može sasjeći u korijenu naša loša djela i navike; i ko može ako ne tvoja vrelina spaliti naše grijehe!
Prva trećina ramazana je milost, druga magfiret, oprost grijeha, a treća spas od vatre.
Ako nas uvedeš u svoju milost pa osjetimo rahmet Samilosnogm – Onoga koji je od milostivih najmilostiviji – tada ćemo dobit nadahnuće i sa zadovoljstvom nastaviti tragom tvoga oprosta!

A ako li nam se i oprosti, i okusimo lezet pravog magfireta onda ćemo steći snagu i želju i zahvalni pohitati u okrilje tvoga selameta!
Tada te molimo ya- Rabbi – da nam daš od Sebe snagu, da ne posustanemo, da nas osiguraš iskrenošću, napojiš imanom i nahraniś saburom!
Da ispunjeni bereketom svoje dragocjeno vrijeme, tu svetu zakletvu, trošimo na druženje s tobom!
Da žar naše srčane ljubavi izgara u molitvi, iskrenom ibadetu i korisnom nasihatu! Da pronađemo svoje srce u tvom zadovoljstvu; istigfaru I tevhidu, i tražeći ono bez čega mi nikako nećemo moći – lijepi džennet i zaštitu od džehennema!
Pa kada uspijemo, opet Božijom milošću, i postignem tvoje blagodati, dočekamo te dane radosti, veselja, zijareta, druženja, vrijeme hedija…
Tada ćemo moći očekivati i nadati se svojoj hediji!

A najveća hedija vjerniku je da mu dove primljene budu, jer u njima su sabrane i pospremljene sve njegove dragocjene želje, prema svim dobrim ovoga i budućeg svijeta! Sve ono što je lijepo od ovoga svijeta i vjerniku pripada, a na budućem svijetu samo je za njega!

A tamo će biti sofre bolje nego bilo koje bajramske, a odjeća ljepša nego ijedna dunjalučka!
Tamo će biti svile i kadife, zlata i srebra, biseri i dragulja,
miomirisnog mošusa i ukrasnih kruna…
Tamo će biti raznovrsni plodova, bistrih izvora i dubokog hlada!
Tamo će biti vina i pehara, prostranih trgova,
lisnatih efnana i mirisnih rejhana…
Tamo će biti visokih divana, a I prelijepih insana…

Samo jedno može upitno biti da li će nas, dragih ljudi, bliskih prijatelja tamo biti!?
Sada smo ovdje, ovdje je i naša prilika – ono najbolje što možemo – jeste da iskoristimo prilike, jer ovaj život će proći, i prilike će proćì, a mi nismo stvoreni za prolaznost, ona nam samo služi da se uzdignemo do cilja vječnosti!

(Mostarski.ba)