Iza scene Faruk Kajtaz: E, moj Moke…kasno će biti kasnije

Piše: Faruk Kajtaz

Trebaš imati poprilično jak želudac (da to svariš), ali i dobro tvrd obraz (da to podneseš), pa da postupiš onako kako je to učinio državni parlamentarac – Kemal Ademović (NIP) u Parlamentu BiH.

Ademović je, naime, postao jedan od zamjenika Predsjedavajućeg (sa “Crne liste SAD”) Doma naroda iz reda Bošnjaka…a evo i kako. Začudno!

On je u stolicu sjeo zahvaljujući glasovima SNSD-a i HDZ BiH i to nakon što je na tu funkciju predložio – samog sebe! Istina, to mu Poslovnik omogućava, ali nije to „glavna fora“ u ovoj nevjerovatnoj priči, koja najbolje svjedoči o katastrofalnim odnosima unutar tzv. „probosanskog“ bloka stranaka. Šutiranju bez presedana i cilja.

„Kvaka“ je u stvarnoj političkoj reprezentativnosti, te činjenici da su u oktroiranom izboru učestvovali i oni, koji su to – koliko juče – nazivali „nelegitimnimim predstavljanjem“ i primjerom kršenja prava jednog konstitutivnog naroda.

Osim Ademovićevih ambicija i političkog kursa koga slijedi, njegov izbor je razotkrio još jednu važnu stvar – licemjerstvo HDZ BiH!

Nakon podizanja ruka u parlamentu za kandidata, koji je predložio samog sebe!? i bez podrške svoje nacionalne parlamentarne baze, jasno je da HDZ smatra i politički jasno pokazuje kako famozno „legitimno predstavljanje“ važi jedino kada su u pitanju Hrvati, ali ne i drugi narodi koji su izabrali svoje predstavnike. Svoju pravu većinu…

Kredibilnu, ali očito – nedovoljno uvjerljivu da bude ispoštovana. Da ne kažem – „legitimnu“. Moguće je i da se na ovaj način HDZ BiH i Čović nekome svete (SDA i Izetbegović), jer im se može i imaju „alat“ preko koga uspjevaju trgovati i što je najvažnije – sve dobiti. Što zatraže ili uslove. Kako ko to čita “između redova”.

Sam Ademović je brzo opravdanje za svoj potez pronašao u tehničkim detaljima i mogućnostima, koje su, kaže, postojale i ranije, očito aludirajući na SDA, ali je zaboravio javnosti reći kako je i on jako dugo vremena učestvovao u toj političkoj grupaciji. Baštinio puno toga.

Ono što je za njega kao političara najgore, te stranku koju (sada) predstavlja je nastala politička šteta, koju neće moći saprati nikakva pozivanja na tehničke mogućnosti ili koalicijske obaveze.

Naime, teško da u ovakva objašnjenja vjeruju (a vjerovatno ih i ne odobravaju!) ni svi oni koji su glasajući za Ademovića i njegovu političku opciju (pokazalo se naivno) vjerovali da glasaju za nešto bolje i drugačije. Nešto sa političkom kičmom.

Ishod glasanja je, ipak, pokazao da su riječi bilo jedno, a djela nešto sasvim drugo. I to već ko zna koji put…

Da je pobijedila politička pragma i želja za foteljama, a ne neka smislena ideja ili nekakav program. Posebno ne onaj patriotski. Na kraju ove priče su najviše izgubili sami glasači-građani, te oni koji se zalažu za BiH, kako normalnu i susjedima jednakopravnu državu.

Temeljito podjeljeni i posvađani „probosanski blok stranaka“ je, naime – idealna, a možda i istorijska prilika!? da se „završi započeto“, te na krilima političke svađe i u momentima kada se „baba češlja, dok selo gori“ – dobije baš ono što se tražilo!

Ili što otpjeva Šerif Konjević u onom kafanskom narodnjaku…

Kasno će biti kasnije!