Iza scene Faruk Kajtaz blog: Mile kod Zokija, Dragan kod Ace-sjekira umjesto skalpela

Piše Faruk Kajtaz

Između Beograda i Zagreba – Banja Luke i Mostara očito vlada dobro uhodana šema zajedničkog djelovanja, koja se više, čak ni ne pokušava sakriti ili predstaviti u nekom drugom kontekstu, od onog što zaista jeste; Zajednički plan za kreiranje BiH prema željama Srbije i Hrvatske!

Treba biti slijep ili glup, pa u kooridinaroj akciji posjeta Zagrebu i Beogradu ne prepoznati jasnu političku matricu, koja je usaglašena do najsitnijih detalja.

Dodik u Zagrebu kod Milanovića, Čović u u Beogradu kod Vučića. I naravno, prigodni osmjesi…

Razmjena gostiju izvedena je na način da se više prezentira forma samog događaja, nego sadržaj, odnosno ono o čemu se razgovaralo. Sve se fino upakovalo u dobro poznate “frazetine”, koje ne znače ništa, dok se „ispod žita“ očito pričala puno važnija i za BiH – opasnija priča.

Zapravo, Beograd i Zagreb i nemaju puno toga više reći jedno drugom, jer je sve uglavnom dogovoreno i usaglašeno. Ipak, sve to je trebalo opet podebljati i javno obznaniti na sva zvona.

Zašto?

Zato, jer slijedi početak velike američke diplomatske ofanzive na Balkan, gdje su se otvorila ili će se tek otvoriti vrlo važna – dapače presudna pitanja za BiH, ali i cijeli region.

Beograd i Zagreb, te njihove ekspoziture u BiH zato su ovom razmjenom posjeta „predstavnika naroda“!? – Čovića i Dodika, željeli poslati jasan signal da će u najavljenim pregovorima i razgovorima djelovati usaglašeno i zajednički.

Sve ostale fraze i priče, tu su samo da popune medijski prostor lažnim sadržajem i smislom, koga nema. Osim onoga o čemu se zapravo priča, ali se (još uvijek) donekle skriva. Uostalom, to je ta politika i priča, koja se nameće već godinama.

Znate ono…Zagreb i Beograd kažu kako će podržati ono što tri naroda dogovore konsenzusom, a dobro znaju da takvog konsenzusa nema i ne može biti sve dok se pred političko Sarajevo postavljaju praktički diplomatski ultimatumi, koji mogu značiti samo jedno – faktičku podjelu BiH, kao prvu fazu konačnog raspada i disolucije.

Krajnji rezultat je produženje političke krize i agonije u BiH do beskraja i napuhavanje geopolitičkog balona do tačke pucanja.

Cilj je da se, ukoliko Sarajevo (čitaj Bošnjaci) ne poklekne, sve u BiH dovede do potpunog apsurda, koji bi se onda pod prijetnjom moguće obnove sukoba, riješio „suptilnom“ metodom prebijanja preko koljena.

Političkom sjekirom, umjesto skalpelom. Mesarski, a ne hiruški. Brzo i prljavo, ali „efikasno“…

Jesu li na tu „igru“ nalegli i Amerikanci?

Prve izjave, Matthew Palmera, zaduženog za izmjenu Izbornog zakona BiH, ne djeluju previše ohrabrujuće, posebno u dijelu ponavlja teza Milanovića i Plenkovića o „legitimnom predstavljanju“, ali treba vidjeti šta će na kraju biti na stolu.

Bude li to onako kako stoji u navodnom diplomatskom „non peperi“, koji već kruži medijima, BiH bi nakon svega mogla postati još zamršenija državno-pravna struktura u kojoj je etnički princip doveden do tragikomičnih razmjera, uz potpuno gašenje građanskih i demokratskih standara!

Istih oni, koji nam se, gle čuda – guraju pod nos, kada se govori o tome kako BiH treba postati članica EU i NATO saveza!

Takvo dodatno komplikovanje, već dovoljno komplikovanih odnosa i struktura u BiH, uz stalne prijetnje Dodika „vraćenjem na izvorni Dayton“, dovest će upravo do onog nivoa disfukcionalnosti, kome se nadaju Baeograd i Zagreb.

A onda je, sve moguće…pa i „sjekira među rogove“!

Tekst prenosimo s auturovog bloga