Iza scene Faruk Kajtaz blog: Ne kradite mi kablove! “Uvek je bilo lopova”

Piše Faruk Kajtaz

Da se odmah nešto razumijemo. Svaki napad na tuđu imovinu bez obzira na motiv, treba prije svega spriječiti, pa ako se i dogodi – onda to primjereno istražiti. Krivce brzo pronaći i kazniti. Po zakonu…tu su paragrafi, pa zagrabi nek’ isto je i đavolu i đakonu, pa nek se zna!

Činjenice ovako stoje…iz Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru ukupno je ukradeno 90 metara strujnog kabla. „Uz pomoć pomoćne skele“ nepoznati i očito bezobzirni počinitelji uništili su i tablu sa osiguiračima. Logično…jer kada kradeš kablove, prvo isključiš struju…

“Policijski službenici su uradili svoj posao i poduzimaju se dalje mjere i radnje na otkrivanju počinitelja ovoga djela”, rekao je tim povodom portparol MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ljudevit Marić.

Tih 90 metara strujnog kabla i uništana ploča sa osiguračima bilo je dovoljno da Starješina Saborne crkve Duško Kojić sasvim ozbiljno izjavi u medijima da se desila “devastacije Crkve”, nakon koje se “sveštenici i narod ne osjećaju sigurno u Mostaru”!?

Zanimljivo je da o takvim ozbiljnim tvrdnjama i konstatacijama policija u HNK nema nikakvih saznanja!? Portparol Marić kaže da policija “nema informacije o prijetnjama pravoslavnim sveštenicima”, kao i da je bezbjednosno stanje na području HNK zadovoljavajuće.

Zbog tih 90 metara kabla i jedne ploče sa osiguračima Mostar se (opet) našao u medijima u negativnom kontekstu. Usual suspect. Uporno se insistira na devastaciji Crkve, iako je svima jasno da se najvjerovatnije radi o najobičnoj drskoj krađi!

Povlače se i teze o nekakvoj ugroženosti, a do javnosti su stigle i brze reakcije iz RS. Dodik, naime, traži „hitnu intervenciju“. Željka Cvijanović je „zgrožena bezočnim napadom na Sabornu crkvu“.

Onaj najpozvaniji da se oglasi u ovom slučaju – Vladika zahumko-hercegovački i primorski Dimitrije bio je puno, puno oprezniji izlazeći u javnost ovom povodom.

Vladika Dimitrije ne spominje “devastaciju”, već “najnoviju pljačku” Saborne crkve Svete Trojice, a što tumači kao “svojevrsni napad”, ne samo na Katedralni hram Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske Srpske Pravoslavne Crkve, nego na sami život, sigurnost i duhovni i kulturni identitet cjelokupne Crkvene zajednice i srpskog naroda u Mostaru, dolini Neretve i u čitavoj Hercegovini”.

Dakle, šta je u pitanju? “Devastacija” ili pljačka? “Napad na sigurnost vjernika” ili “svojevrsni napad”?

U javnost je izgleda, planski ili ne – pušteno nekoliko verzija istog događaja, pa ti biraj onaj, koji ti najviše odgovara da ga tumačiš i koristiš u kontektu, koji ti zatreba.

U takvom medijsko-političkom spinovanju zato je jedna očigledna drska pljačka učas posla postala „devastacija“, zbog koje se građani i vjernici ne osjećaju sigurno. Mostar opet postaje „crna tačka“ i sve dalje ide ustaljenim redom vožnje. Pokupe se poeni „pro et contra“…do neke nove „situacije“.

Red optužbi, pa red jakih konstatacija bez puno pokrića, pa onda red osuda, a zna se dobro….uvek je lopova bilo, jer ćuk je ćuk i vuk je vuk…

Tekst prenosimo s autorovog bloga