Iza scene Faruk Kajtaz blog: Pandemija i desna pobuna u Hrvatskoj

Piše Faruk Kajtaz

Već neko vrijeme, krajnje desna politička scena u Hrvatskoj vodi različite kampanje i akcije, koje imaju samo jedan cilj – razmontirati lidera HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića.

Desnica se, naime, u Hrvatskoj nikako ne može pomiriti sa činjenicom da najveću konzervativnu stranku, pravu političku mašineriju – vodi, kako ga zovu, „briselski činovnik-ćato“ i neko ko suštinski ne pripada tom političkom krugu, bez obzira na njegove stavove.

Plenki je samo klasični „homo politicus“ i to njegova najveća snaga.

Plenković se od prvog dana, nakon preuzimanja stranke (HDZ) i Vlade RH suočava sa desnom pobunom, kako unutar vlastite stranke, tako i pod okriljem različitih desnih populističkih političkih projekata. Od Mosta i Domovinskog pokreta, do Suverenista i različitih solo igrača, koji su zaduženi za dizanje desne moralne panike u društvu i dreku u medijima.

Sve te stranke, pokreti i utjecajni pojedinici su manje-više ista priča samo zapakovana u različite ambalaže…pa šta uspije.

Bilo da je to Domovinski pokret, koji nije uspio ukrasti „dušu“ HDZ-a na čelu sa popularnim, ali politički netalentovanim Miroslavom Škorom, bilo da se radi o Mostu – trenutno najdesnijem političkom projektu, koji se vješto skriva iza procedura i navodnih principijelnih stavova.

Sve se do sada pokušalo u okviru klasičnih političkih igara i ništa od toga nije dalo neke posebno dobre i poželjne rezultate. Ništa nije rezultiralo većim padom popularnosti HDZ-a ili čak ostavkom Plenkovića, a što se priželjkivalo.

Dijelom, zbog nesposobnosti desne opozicije da sroči, iole ozbiljniji program od već dovoljno puta podgrijavane čorbe nacionalizma i patrotizma, dijelom zbog činjenice da se Plenković pokazao puno ozbiljnijim protivnikom, nego što se to mislilo. Nije on baš tako anemičan, kako to ekstremna desna opcija papagajski ponavlja.

Ima Plenković tu tehnologiju vladanja u malom prstu, a što se nikako ne bi moglo reći za još desnije političke projekte, koji iznova pričaju jedne te iste priče. Samo se lica mijenjaju i defiluju u medijima i na javnoj sceni.

I kada se očito „skontalo“ da se Plenkoviću ništa ne može napraviti na izborima, vrlo desni sektor (i ekipa koja stoji iza njega) je odlučio da zaigra na kartu Covid-patriotizma, ohrabren okupljanjem većeg broja ljudi na bazi protivljenja covid-potvrdama u Hrvatskoj, ali i jednom dijelu Evrope.

Prikupljanje potpisa za Referendum o ukidanju covid potvrda, zato nema nikakav zdravstveni, već samo i isključivo – politički karakter.

To što se sve „pakuje“ u nekakvu borbu za ljudska prava i pravo izbora, to je samo „navlakuša“ za naivne. Za one, koji su zbunjeni i željni slobode. Za one koji su spremni poslušati i nerealne savjete, samo da bi se opet bilo kao ranije, bez obzira na činjenice.

Na cijelu ovu priču je itekako nalegao i dugotrajni sukob Plenkovića i predsjednika RH Zorana Milanovića, koji je potpuno „okrenuo ćurak“ i sada se i ponaša i govori kao klasični desničar, kome bi na stavovima mogli pozavidjeti i Šušak i Tuđman.

Desnica želi vlast – Milanović želi više vlasti – to osnova na kojoj se našlo ovo čudno „društavnce“.

To je ta „sinergija“ na kojoj se želi rušiti Plenkovića. Kolaicija pragmatičnih nacionalista i desničara u potrazi za smislom i u kombinaciji sa vlastoljubivim bivšim ljevičarem, desnih političkih pogleda!?

Plenković svako nije „cvećka“, ali pokušajmo barem na tren zamisliti šta bi se u Hrvatskoj moglo dogoditi da na vrh vlasti, zaista, zasjednu političari tipa Grmoje, Bulja,Petrova ili Penave?

Tekst prenosimo s autorovog bloga