Napuštajući ratom pogođenu Gazu, palestinska porodica El-Barawi stigla je prije gotovo dvije godine u mostarski kamp Salakovac, očekujući da će on biti, tek, kratka i usputna stanica na njihovom izbjegličkom putu.
U Bosnu i Hercegovinu su došli krajem novembra 2023., bježeći pred stradanjima i s nadom u skoro okončanje rata, koja je raspršena nakon niza bezuspješnih pokušaja primirja, piše Radio Slobodna Evropa.
“Bili smo uvjereni da ćemo se vratiti. No, loše vijesti i danas dolaze iz Gaze. Imam tamo sestru i do sada je 13 puta preselila iz jednog dijela zemlje u drugi. Naravno da bismo se voljeli vratiti, ali je to nemoguće”, kaže 62-godišnji Samir El-Barawi.
Porodična kuća, koja se nalazila oko 700 metara od granice sa Izraelom, zapaljena im je na samom početku rata, a Samir ističe da je vrijeme da izbjeglički kamp zamijene trajnim domom u BiH.
“U izbjegličkom kampu nije loše, ali ne možeš tu zauvijek ostati. Djeca su porasla i ne možeš cijeli život biti u kampu, moraš imati svoj krov nad glavom”, kaže on za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U grupi bh. državljana i njihovih srodnika, 30-ak Palestinaca pronašlo je utočište u BiH, otkako je Izrael započeo rat u Pojasu Gaze, kao odgovor na napad Hamasa koga Evropska unija i Sjedinjene Države smatraju terorističkom grupom.
U mostarskom izbjegličkom kampu do danas je ostala smještena Samirova višečlana porodica – supruga koja je državljanka BiH, te djeca i unuci.
Ostali Palestinci koji su izbjegli iz Gaze borave na privatnim adresama.
Kako do novca za kupovinu kuće?
U mostarskom izbjegličku kampu Salakovac, kojim rukovodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, porodica El-Barawi, ima osiguranu hranu i osnovnu medicinsku pomoć.
“Strpljivi smo i u kampu nije loše. Imamo mjesto za spavanje, hranu, struju, toplu vodu. Imaju i pravila, pa recimo moraš najaviti posjete, što je razumljivo. No, moraš imati svoj krov nad glavom. Navikli smo u Mostaru. Djeca tu idu u školu”, kaže Samir.
Rješenje za svoju porodicu i put ka napuštanju izbjegličkog kampa, on vidi u kupovini kuće u Mostaru, koja bi ih koštala 130.000 maraka (oko 65.000 eura).
Iako su svi počeli raditi, a i on ima povremene poslove, cijena je za njih i dalje previsoka, pa im podršku pruža humanitarna ogranizacija Pomozi.ba.
Ta organizacija pokrenula je sredinom jula akciju pomoći, a samo u prva četiri dana građani BiH donirali su više od 60.000 maraka (više od 30.000 eura).
“Kuća će trebati i adaptaciju. U njoj će živjeti svi, dakle, nekoliko porodica s petoro djece. Skromni su to ljudi i žele raditi, a ne milostinju. Žao nam je što ne mogu ostvariti veća prava i trudimo se koliko god možemo da im pomognemo”, kazala je za RSE Saliha Rokša iz organizacije Pomozi.ba.
Kompletan tekst je na linku
(Radio Slobodna Evropa)
