Koja je funkcija školskog psihologa?

Roditelji često prijedlog da školski psiholog pomaže učeniku u okviru psihološkog savjetovanja doživljavaju kao nešto zabrinjavajuće u smislu da se njihovo dijete „targetira“ kao dijete koje ima ozbiljan problem s mentalnim zdravljem. Velika je razlika između savjetovanja s psihologom i psihoterapijskog procesa koji vodi psihotrapeut u cilju rješavanja ozbiljnijih poteškoća u smislu poremećaja.

Školski psiholozi su stručnjaci koji rade u okviru Stručne službe škole, a koju pored njega čine socijalni radnik i pedagog. Osnovni zadatak školskih psihologa je da potiču intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj učenika. Njihov se rad usmjerava na prepoznavanje i korigovanje neprihvatljivih oblika ponašanja kod učenika, te drugih rizičnih faktora koji mogu narušiti najbolji interes djeteta. Psiholozi pružaju pomoć učenicima da na što uspješniji način razvijaju svoje osobne potencijale, unapređuju i održavaju svoje mentalno zdravlje. Pored navedenog, rade na tome da se među učenicima razvijaju što kvalitetniji međuvršnjački odnosi i da primjereno svojim sposobnostima i interesima donose odluke vezane za nastavak obrazovanja i budućeg zvanja u okviru profesionalne orijentacije. Uz sve navedeno, školski psiholozi sarađuju s učiteljima, nastavnicima, drugim stručnim saradnicima kako u školi, tako i van škole, te s roditeljima kao najvažnijim elementom u navedenom lancu. Sve se radi u svrhu poboljšanja i najboljeg interesa djeteta.

Savjetodavni rad

Glavni dio uloge školskog psihologa se odnosi na savjetodavni rad s učenicima, odnosno pružanje psihološke podrške kod pojave različitih internaliziranih i eksternaliziranih smetnji, teškoća u učenju i sl. Školski psiholog ima zadatak da radi trijažu i prvu psihološku pomoć. Ovdje je važno naglasiti da školski psiholozi rade savjetovanje i podršku, dok se kod potrebe za složenijim zadacima učenik upućuje kod kliničkog psihologa ili psihoterapeuta. Ostale aktivnosti psihologa uključuju edukacije, kreiranje psihoedukativnih sadržaja, psiholoških radionica, profesionalnu orijentaciju s učenicima završnih razreda, procjenu spremnosti za školu, promjenu oblika školovanja, identifikaciju darovite djece, provođenje psiholoških istraživanja u školi itd.

Psihološko savjetovanje je proces u kojem školski psiholozi pomažu učenicima kod kojih su detektovani različiti internalizirani i eksternalizirani rizični faktori na način da isti istraže svoje misli i osjećaje u cilju promjene ponašanja, ostvarivanja svojih ciljeva ili općenito kako bi efikasnije funkcionirali u okviru svoje svakodnevnice. Savjetovanje s psihologom ne mora biti vezano samo za teškoće, već se koristi za pomaganje učenicima da unaprijede svoje učenje, postignuće i opće psihičko zdravlje. Savjetodavni rad se može provoditi individualno ili grupno s učenicima, roditeljima i sl.

Roditelji često prijedlog da školski psiholog pomaže učeniku u okviru psihološkog savjetovanja doživljavaju kao nešto zabrinjavajuće u smislu da se njihovo dijete „targetira“kao dijete koje ima ozbiljan problem s mentalnim zdravljem. Stoga je važno istaći da je velika razlika između savjetovanja s psihologom i psihoterapijskog procesa koji vodi psihotrapeut u cilju rješavanja ozbiljnijih poteškoća u smislu poremećaja.

Jedan od glavnih ciljeva edukacije koju provode školski psiholozi jeste usmjeravanje roditelja i učitelja na dobrobit učenika kroz edukovanje o razvojnim fazama djeteta, psihičkom zdravlju, prepoznavanju rizičnog ponašanja, inkluziji, metodama učenja i poučavanja, vještinama i stilovima roditeljstva.

Saveznik roditeljima

Važno je da psiholozi u školi upućuju roditelje o svrsi i ulozi školskog psihologa u obrazovanju kako bi se uspostavio odnos povjerenja u cilju smanjenja stigme rada psihologa s učenicima. Roditelji trebaju školskog psihologa doživjeti kao saveznika koji može pomoći kako učenicima, tako i roditeljima. Razvojem komunikacijskih, ličnih i socijalnih vještina te prilagodbom školske okoline psiholog radi na osnaživanju samopoštovanja kod učenika. Prevencija se može provoditi kako na razini cijele škole, tako na razini pojedinaca (učenika) kod kojih se prepoznaju rizični faktori, za razvoj određenih problema ili na razini pojedinaca kod kojih su prepoznati faktori rizika. Preventivna mjera na nivou odjeljenja može biti npr. realizacija psihološke radionice u saradnji s učiteljem na času Odjeljenske zajednice koja je usmjerena na razvoj samopoštovanja kod svih učenika ili npr. individualno psihološko savjetovanje s učenikom kod kojeg je detektovano nisko samopouzdanje.

Školski psiholog pomaže učenicima i roditeljima u situacijama različitih kriznih događaja, kroz realizaciju prve krizne intervencije, koristeći adekvatne i primjerene metode. Primjer krizne psihološke intervencije na nivou grupe odnosno odjeljenja bilo bi provođenje grupne radionice na temu „Opasnosti koje vrebaju s društvene mreže TikTok“u smislu „Spiderman izazova“i mogućih posljedica nakon primijećenog rizičnog ponašanja među učenicima. Kao što je spomenuto intervencije se mogu provoditi individualno, grupno ili na razini cijele škole, a iste su najčešće vezane za prevenciju neprihvatljivih oblika ponašanja, poboljšanje uvjeta i vještina učenja, socijalnih te komunikacijskih vještina.

U najboljem interesu djeteta

Teme kojima se još bavi školski psiholog odnose se na promoviranje važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, pružanja savjetovanja i podrške te potencijalno uvođenje postupaka koji bi mogli štititi mentalno zdravlje učenika poput trijaže u smislu prepoznavanja rizičnih faktora. Školski psiholozi ostvaruju saradnju s drugim stručnjacima iz različitih domena (prosvjete, zdravstva, socijalne zaštite i sl).

Važan zadatak školskog psihologa u okviru rada Stručne službe škole je zastupanje najboljeg interesa djeteta odnosno učenika prilikom provođenja različitih pravnih i socijalno-zaštitnih mjera. Navedeno realizuje upozoravanjem na pravne propise i etička pravila važna za dobrobit učenika, na način da pravovremeno reaguje na povredu Konvencije o pravima djeteta. Tako što se uvijek vodi principom ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.

Školski psiholog radi i kao istraživač tako što sprovodi različita terenska istraživanja u okviru školskog sistema u cilju njegovog razvoja, a sve u svrhu najboljeg interesa učenika. Pored navedenog psiholog u školskom sistemu ima zadatak da evaluira i razvija programe i strategije koje su zasnovane na zvaničnim znanstvenim dokazima.

Psiholozi u svom radu svakodnevno sarađuju s drugim stručnjacima važnim za odgojno-obrazovni rad a to su pedagozi, socijalni radnici, logopedi, edukatori/rehabilitatori, učitelji, nastavnici, vaspitači i sl. U cilju da pristup učenicima bude sveobuhvatniji, ključno je da škole imaju uposlenike različitih obrazovnih profila kojima je osnovni zadatak ostvarivanje najboljeg interesa i zaštite djeteta.

(IIN Preporod)