Koje promjene donosi novi Zakon o radu u FBiH

Novi zakon o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBIH) mogao bi biti upućen u parlamentarnu proceduru do kraja godine. Prethodno bi Prednacrt trebao biti predstavljen Vladi Federacije.

O novinama koje bi trebao uvesti ovaj Zakon, za Klix.ba je govorio ministar Adnan Delić, koji je istakao da je stvaranje predviđeno Programom rada Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, u okviru šire reforme zakonodavstva u oblasti rada i tržišta rada, piše Klix.ba.

“Tekst zakona pripremili su predstavnici Ministarstva u saradnji s predstavnicima svih relevantnih institucija, socijalnih partnera i akademske zajednice, uz tehničku podršku programa EU za vas. Na osnovu usaglašenih stavova i mišljenja svih zainteresovanih strana, Ministarstvo je pripremilo prednacrt Zakona o radu. Radna grupa je brojala do 20 članova. Ranije je ovo Ministarstvo objavilo nacrt teksta zakona pripremljen na osnovu prijedloga i informacija dobijenih s terena, javno radi komentara svih zainteresovanih strana”, kaže Delić.

Balansiranje između prava

Dodaje da je najveći izazov bila potreba usklađivanja različitih interesa radnika i poslodavaca, kao i uravnoteženje prava, obaveza i potreba savremenog tržišta rada.

„Važno je napomenuti da Nacrt zakona usvaja pravne akte Evropske unije, pa je usklađen s direktivama EU, koje se odnose na oblast rada i radnih odnosa, te uvodi niz novina: poboljšanje uslova rada, jaču zaštitu prava i dostojanstva radnika, sigurnije radno okruženje i regulisanje novih oblika rada kao što su rad na daljinu, rad na odvojenoj lokaciji i rad putem digitalnih platformi.

Delića smo pitali o odredbama koje regulišu problem rada na crno.

Istakao je da kontrolu provode inspektori rada Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalnih uprava.

“U okviru nadzora u pravnim licima, oni pregledaju dokumentaciju i utvrđuju neprijavljeni rad te nalažu mjere u skladu sa zakonom radi suzbijanja takvih pojava. Važno je napomenuti da i važeći i novi Zakon o radu predviđaju kazne za kršenje propisa iz Zakona o radu za poslodavca kao pravno lice i odgovorno fizičko lice u pravnom licu, ali i fizičko lice zaposleno u pravnom licu, odnosno radnika”, naglašava Delić.

Na naše pitanje o mogućnosti uvođenja “kliznog vikenda”, odnosno izbora neradnih dana petak-subota ili subota-nedjelja, on kaže da takav institut ne postoji u radnom zakonodavstvu, niti je poznat u uporednopravnim sistemima.

“Zapravo, Zakon o radu je opći propis koji definira osnovna prava i obaveze svih radnika u Federaciji BiH. To znači da se ne može parcijalno regulirati, niti se može propisati kako će tačno izgledati raspored rada za svakog poslodavca. Postoje različite industrije, pogoni i modeli rada; od onih u kojima se radi sedam dana u sedmici, do onih u kojima je radno vrijeme raspoređeno na pet ili šest dana”, kaže Delić.

24 sata odmora

Zakon ne precizira koji su konkretno slobodni dani, već samo propisuje da radnik mora imati minimalno 24 sata odmora tokom radne sedmice.

“Način raspoređivanja radnih dana i slobodnih dana, odnosno raspored rada, reguliše se internim aktima poslodavca, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Dakle, ako poslodavac nema raspored rada definisan pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, dužan je da u ugovoru o radu precizira radno vrijeme svakog pojedinačnog zaposlenika. Ako je raspored rada propisan pravilnikom, onda nije obavezno da se isti navede u ugovoru o radu”, objašnjava Delić.

Ako poslodavac ne poštuje pravo zaposlenika na minimalni sedmični odmor, zaposlenik ima pravo prijaviti takav prekršaj inspekciji rada.

Prednacrt Zakona o radu propisuje da je poslodavac dužan, na zahtjev radnika, osigurati odmor (pauzu) radi zadovoljavanja vjerskih potreba, u trajanju do 60 minuta jedan dan u toku radne sedmice, a ne svakodnevno, i to vrijeme se uračunava u radno vrijeme.

“Ova odredba je usklađena s evropskim konvencijama koje obavezuju zakonodavce da prepoznaju vjerske i tradicionalne potrebe radnika. Pored pauze, novi Zakon o radu predviđa i definiciju četiri dana odsustva koje radnici mogu koristiti za vjerske i tradicionalne praznike tokom godine, na osnovu ličnog zahtjeva poslodavcu”, ističe Delić.

Ovaj institut i dalje postoji, ali nije bio obavezujući jer su sami poslodavci odlučivali hoće li odobriti takav zahtjev.

Novi Zakon uvodi korak naprijed u tom pogledu, jer propisuje da poslodavac mora prihvatiti zahtjev zaposlenika, u skladu s rasporedom rada u svojoj organizaciji.

Osim toga, Nacrt zakona ne nalaže obavezno uvođenje fleksibilnog radnog vremena, već ostavlja mogućnost poslodavcu da ga uvede.

“Raspored radnog vremena može se utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, ovisno o potrebama poslodavca i dogovoru sa sindikatom ili radnicima. Važno je naglasiti da je Zakon o radu osnovni zakon i da ne može detaljno regulirati svaku profesiju ili oblast pojedinačno. Da bi to bilo moguće, zakon bi morao posebno propisati pravila za policajce, zdravstvene radnike, novinare, kuhare, pekare i mnoge druge djelatnosti. Zakon o radu, dakle, postavlja temelje i definira osnovna prava i obaveze radnika i poslodavaca, dok se specifičnosti svake djelatnosti dalje reguliraju internim aktima i kolektivnim ugovorima”, zaključuje Delić.

(Mostarski.ba)