Velikim kompanijama u Evropskoj uniji više nije dozvoljeno uništavanje neprodate odjeće i obuće, u skladu s pravilima koja su stupila na snagu.
Novom uredbom Evropske unije kompanije na koje se ona odnosi obavezne su da neprodatu robu prodaju po sniženim cijenama, doniraju ili na drugi način stave u upotrebu, umjesto da je uništavaju. Uništavanje se do sada često smatralo jeftinijim rješenjem od skladištenja, obnove ili ponovnog stavljanja proizvoda na tržište.
Izuzeci su predviđeni za proizvode koji su opasni, oštećeni ili kontaminirani, odnosno za one koji se ne mogu ponovo koristiti niti obnoviti. Također, mogu biti uništeni i proizvodi koji su prethodno ponuđeni većem broju humanitarnih organizacija sa sjedištem u Evropskoj uniji, ali nisu prihvaćeni u propisanom roku.
Nova pravila će se u narednom periodu proširiti i na druge kompanije. Ona su dio Uredbe Evropske unije o ekološkom dizajnu (Ecodesign Regulation), koja je stupila na snagu u julu 2024. godine.
Njemačko udruženje trgovaca (HDE) saopćilo je da bi zabrana mogla donijeti korist potrošačima jer će povećati ponudu robe po sniženim cijenama u outlet centrima, tokom rasprodaja i u prodaji polovne odjeće i obuće, prenosi dpa.
Generalni direktor HDE-a Stefan Gent smatra da će nova pravila donijeti i značajne koristi za okoliš.
“Uništavat će se manje gotovo nove odjeće, a proizvodi će se češće prodavati ili donirati”, rekao je.
Gent je ipak upozorio da će trgovci biti suočeni s brojnim izazovima.
“Ne može se sva neprodata roba jednostavno prodati ili donirati”, kazao je.
Razlozi za to mogu biti oštećena ambalaža, visoki troškovi prijevoza i skladištenja, nedostatak potražnje ili mala vrijednost proizvoda.
Prema njegovim riječima, trgovci će imati dodatne troškove skladištenja, razvrstavanja, obnove i ponovnog plasmana robe na tržište, kao i obavezu vođenja dokumentacije te će se suočiti s pravnim i praktičnim poteškoćama u vezi s donacijama i prodajom polovne robe.
Izazov ultra-brze mode
Njemačko udruženje modne i tekstilne industrije pozdravilo je novu uredbu.
“Odjeća je vrijedan proizvod i njeno uništavanje treba izbjegavati”, rekao je generalni direktor Tomas Lange.
Prema njegovim riječima, zabrana uništavanja šalje važnu poruku o odgovornijem korištenju prirodnih resursa.
Dodao je da će uredba imati mali utjecaj na većinu evropskih proizvođača odjeće jer oni uglavnom ne uništavaju neprodatu robu. Mnogo veći problem predstavljaju ogromne količine jeftine odjeće ultra-brze mode koju potrošači naručuju direktno od dobavljača izvan Evrope.
Lange smatra da bi i te kompanije trebalo obavezati da, poput evropskih proizvođača, učestvuju u finansiranju prikupljanja, razvrstavanja i reciklaže iskorištenog tekstila.
Konfederacija njemačke tekstilne i modne industrije ocijenila je zakon nerealnim, navodeći da domaću industriju dodatno opterećuje administracijom, a da pritom ne rješava ključne probleme koje stvara brza moda.
Stručnjak za ovu oblast Jonas Štrake izjavio je da su za veću održivost potrebni efikasniji sistemi prikupljanja, razvrstavanja i reciklaže tekstila. Bez toga će, smatra on, zabrana uništavanja ostati samo „papirni tigar“.
“U praksi, nažalost, ne daje stvarni doprinos razvoju cirkularne ekonomije”, rekao je.
Ekološke organizacije traže dosljednu primjenu
Slične primjedbe iznijele su i organizacije za zaštitu okoliša.
Moric Jeger-Roško iz Greenpeacea ocijenio je da je zabrana u načelu opravdana, ali da sadrži brojne mogućnosti za njeno zaobilaženje.
“Kompanije mogu lako izbjeći primjenu pravila, naprimjer pogrešnim označavanjem proizvoda. Bez dosljedne kontrole i provođenja propisa, u praksi se neće mnogo promijeniti”, rekao je.
Dodao je da osnovni problem, odnosno brza moda, ovim zakonom nije riješen.
Svjetski fond za prirodu (WWF) ocijenio je zabranu uništavanja kao važan prvi korak, ali je naglasio da će njeni rezultati zavisiti od dosljedne primjene.
“Mjera će dati rezultate tek kada nadležni organi budu dosljedno nadzirali provođenje propisanih obaveza”, izjavila je Silke Divel-Rit iz WWF-a.
Prema podacima Evropske komisije, između četiri i devet posto neprodatog tekstila u Evropi svake godine bude uništeno, iako nikada nije korišteno, pri čemu nastane oko 5,6 miliona tona emisija ugljendioksida (CO₂).
(Mostarski.ba)
