Obuzdavanje vatrene buktinje koja je gutala deponiju Uborak pored Mostara, te cijeli grad prekrila otrovnim dimom, ne bi bilo moguće bez Tomislava Gržetića, četdesetdvogodišnjeg pilota i njegovih kolega, Krešimira Vlašića i Gorana Horžića
.
Gržetić je već 14 godina profesionalni pilot, porijeklom sa otoka Krka, sa adresom u Zagrebu. Dosta vremena boravi u Mostaru, kao i u zraku, jer leti i za švicarsku firmu, kao kapetan Airbus-a na linijama za Bliski Istok.
“Bez dobre saradnje sa Vatrogascima, civilnom zaštitom, GSS-om, Aerodromom Mostar, agencijom BHANSA, ovakve operacije ne bi bile izvodive, pošto sve zavisi od raspoloživosti i usklađenosti”, ističe pilot za Avaz.
Objašnjava da nema planiranih letova jer se sve dešava “ad hoc”, kroz specijalnu operaciju i poziv dežurnim pilotima na aerodromu.
“Prošle godine smo imali jedan zrakoplov, koji je upravdao svoje postojanje ovdje i potrebu a ove godine smo sa dva zrakoplova u regiji povećali učinkovitost.
Najvažnija je odlična suradnja zemaljskih snaga, koje nas aktiviraju kroz Civilnu zaštitu, kako bi u komunikaciji s njima na siguran način obavili operaciju kako bi svaka vodena bomba završila tamo gdje njima odgovara i gdje je najpotrebnije.
Gašenje deponija se u načelu ne radi zrakoplovom iz više razloga, jedan su i otrovni plinovi, drugo su neki potencijalno eksplozivni materijali i plinovi poput metana, ali smo im pokušali omogućiti tu inicijalnu pomoć kako bi oni mogli se približiti požaru i gasiti. To je bilo poprilično eruptivno, kada su gume počele goriti i to skladište odpada.
Mi ne gasimo požar već samo asistiramo zemaljskim snagama i zatvorimo konstrukciju požara, kako bi oni mogli ući i to završiti. Avionom ne možemo završiti požar, već samo ga izolirati kako bi pomogli vatrogasnicma na tlu.”, kaže Gržetić.
Gržetić ne smatra da je njegov posao mnogo manje riskantan nego posao vatrogasaca na zemlji.
“Dole u dimu ne vide kompletnu sliku šta se dešava i mislim da je puno riskantnije to šta su oni na zemlji i šta maltene se može obrušiti komad zgrade na njih, a oni nisu svjesni da to već je izgorilo iznutra.
Imali smo riskantnih letova zadnjih četiri, pet dana, gasili smo na vrhovima oko Blagaja i na Blidinju u dolini, sa smicanjem vjetra, sa rotorima i strujanjima zraka, gdje vam udar vjetra doslovno pomakne avion za 5-6 metara. Puno je to riskantnije nego ovo, iako je možda ispalo ovo mnogo atraktivnije.
Mi smo tu dežuramo i onda po pozivu dižemo zrakoplov, kada strukture za oslučivanje u kojoj su ljudi iz civilne zašite sa vatrogacima donesu odluku.
Vlasnik firme Air Panonija Krešimir Vlašić je tu ponajviše, on je tu nekih dvadesetak dana mjesečno, imamo i kolegu iz Južnoafričke republike, te još jedan kolega iz Zadra, koji leti s nama. Nisam ja tu izoliran neki čovjek samo šta ja imam tu kameru na avionu pa priučem puno više pažnje nego kolege.
Republika Srpska i ekipa iz Banja Luke ima vrlo dobro razrađenu taktiku i letačku operaciju sa helikopterima koji gase požare, ali jedno što to nema dovoljno je kapaciteta. Ali oni su vam usklađeni sa EU standardima i svi su školovani po vrlo ozbiljnim institucijama po Evropi. Njihova operacija sa gačenjem je na istoj razini kao Air Tractor, samo sa manjim kapacitetom zbog nosivosti helikoptera.” zaključuje pilot Gržetić.
(Mostarski.ba)
