Mišljenja: Vrijeme je da se Izrael proglasi odmetnutom državom

Piše Somdeep Sen (4. maj 2024.), vanredni profesor međunarodnih razvojnih studija na Univerzitetu u Roskildeu

Novi dan, nova tragedija u Gazi. U vrijeme pisanja ovog teksta, spasioci su izvlačili tijela iz ruševina nakon izraelskog zračnog napada na stambenu zgradu u gradu Rafahu, na jugu Gaze. U međuvremenu, nekoliko kilometara dalje, u Khan Younisu, nastavljaju se nadljudski napori iskopavanja tijela zakopanih u masovnu grobnicu na mjestu bolnice Nasser. Broj ubijenih Palestinaca sada je premašio 34.000, a 1,1 milion ljudi u Gazi prijeti glad.

I svijet je na rubu, jer mnogi strahuju od šireg regionalnog rata nakon što je Iran zasuo dronovima i projektilima Izrael u odgovoru na izraelski napad na iranski konzulat u Damasku. Od tada su iranski protuzračni sistemi oborili tri drona, za koja se sumnja da su izraelski, iznad grada Isfahana. Ignorišući pozive na oprez iz cijelog svijeta, uključujući i od najbližeg partnera i zaštitnika – Sjedinjenih Američkih Država, Izrael ostaje riješen provesti skupu kopnenu operaciju u Rafahu, gdje su utočište potražile stotine hiljada civila. Analitičari i političari su izjavili da je Izrael „opasnost“ i da su njegove vođe „izgubile“ kurs.
Nije li onda vrijeme da se Izrael proglasi odmetnutom državom?

Mračna historija
Etiketa „odmetnute države“ ima mračnu historiju. Često je bila korištena kao oružje protiv država koje se smatraju nepogodnim za političke interese Zapada. Ova etiketa najviše je korištena tokom Clintonovog perioda, kada je upotrebljavana za države koje su smatrane nepredvidivim, tvrdoglavim, i, sve u svemu, nespremnim slijediti međunarodne norme.

Nakon izvjesnog vremena, Clintonova administracija prestala je koristiti izraz „odmetnute države“ i počela upotrebljavati politički korektniji izraz „države koje izazivaju zabrinutost“. Ali, kako je američki „rat protiv terorizma“ podijelio svijet na dobre i loše, etiketa „odmetnute države“ ponovo je ušla u upotrebu, ovaj put Bushove administracije kao zbirni naziv za države koje su činile „svijet zla“.

Ova etiketa, bez sumnje, pomaže Zapadu da sebe doživljava kao „silu dobra“ u svijetu. Ali, također pruža opravdanje za prezreni tretman i izolaciju odmetnutih država – kako bi se spriječilo da one „narušavaju javni red, izazivaju ratove i destabilizuju cijele regije svijeta“.

Ironija je u tome da Izrael, koji se često smatra uporištem zapadnih interesa na Bliskom istoku, pokazuje sve poznate karakteristike odmetnute države.

Kršenje normi i zakona

Izrael je zaista prekršio sve međunarodne norme i zakone tokom svog genocidnog rata u Gazi.

Naprimjer, prema međunarodnom humanitarnom pravu, države i nedržavne grupe uključene u oružani sukob dužne su zaštititi civile, medicinsko osoblje i humanitarne radnike i osigurati nesmetan prolaz humanitarne pomoći.

Izrael nije poštovao nijedno od ovih pravila. Znamo da ogromnu većina Palestinaca ubijenih nakon 7. oktobra čine civili. To uključuje više od 14.000 djece. U januaru još, Oxfam International je izvijestio da je dnevna stopa smrtnosti u Gazi veća od one u svim drugim većim sukobima u 21. stoljeću.

Taktike Izraela na bojnom polju su neodbranjive. Izraelske snage su uporno ciljale zdravstvene ustanove u Gazi. Tokom cijele kampanje, Izrael je izveo više od 900 napada na zdravstvene ustanove, ubivši najmanje 700 medicinskih radnika. Trenutno je samo 10 od 36 bolnica djelomično funkcionalno u Pojasu Gaze.

Izraelske vlasti tvrde da Hamas koristi bolnice u Gazi kao vojne baze. To je bilo zvanično opravdanje za izraelsku dvosedmičnu opsadu bolnice Al-Shifa, najveće i najnaprednije zdravstvene ustanove u enklavi.

Kada su se izraelske snage konačno povukle iz pomenutog kompleksa, svjedoci su opisivali distopijske prizore „ljudskih glava koje su jele vrane, neidentifikovanih i raspadajućih dijelova tijela i stotina leševa nagomilanih i pokopanih u masovnim grobnicama“.

‘Ciljani izraelski napad’

Izraelske snage su na sličan način ciljale humanitarne radnike. Svijet je bio zgrožen i osudio je „ciljani izraelski napad“ početkom aprila u kojem je ubijeno sedam radnika humanitarne organizacije Svjetska centralna kuhinja. Ali, to je bio samo jedan od brojnih napada. Gaza je najopasnije mjesto za humanitarne radnike duže od šest mjeseci. Gotovo 200 humanitarnih radnika ubijeno je do sada.

Izrael je, protiv svih pravila i normi, također ograničio priliv pomoći u Gazu – i to uprkos upozorenjima humanitarnih agencija da je glad neminovna. Kršeći Član 79 Dopunskih protokola Ženevskih konvencija koji zahtijevaju da se novinari zaštite kao civili u ratnoj zoni, Izrael je sistematski napadao novinare i medijsko osoblje u Gazi, uključujući i članove njihovih porodica. Zapravo, 75 posto svih ubistava novinara u 2023. godini desilo se u Gazi kao posljedica izraelske vojne kampanje. Izraelske snage su također srušile sve palestinske univerzitete u Gazi.

Izrael isto tako rado održava otvoren front sa Hezbollahom u Libanu i Iranu, nadajući se da će regionalni rat prisiliti SAD i druge zapadne saveznike da se direktno uključe. Na libanskom frontu, Izrael, Hezbollah i druge oružane frakcije izmijenile 4733 napada od 7. oktobra 2023. do 15. marta 2024. Izrael je odgovoran za 3952 ovih incidenata. Osim Hezbollahovih operativaca, u tim napadima ubijeno je mnogo civila, uključujući i djecu, kao i novinara i zdravstvenih radnika.

Kada je Izrael izveo napad na iransku misiju u Damasku, ubio je brigadnog generala Mohammada Reze Zahedija, višeg zapovjednika u Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC). Zahedi je najviše rangirani iranski zvaničnik koji je ubijen nakon što je SAD ubio generala majora Qassema Soleimanija 2020. Iranska odmazda također predstavlja prvi put da je strana država napala Izrael od 1991.

Suzdržani Iran

Ironija je u tome da je Iran, koji Zapad obično smatra prototipom odmetnute države, insistirao na suzdržanom pristupu, izjavivši da „se stvar može smatrati zaključenom“. Ali, bili su potrebni diplomatski napori na ubjeđivanju Izraela da priguši svoj odgovor. Navodno je američki predsjednik Joe Biden rekao premijeru Benjaminu Netanyahuu da jednostavno „prihvati pobjedu“ nakon što je Izrael „osujetio“ napad Irana. U zamjenu za ograničenu izraelsku reakciju, Biden je navodno odobrio izraelsku kopnenu invaziju na Rafah, iako se svaki sudionik u regiji protivi toj operaciji. Kairo je upozorio da bi invazija na Rafah mogla čak ugroziti mirovni sporazum između Egipta i Izraela.

Ni brojke ne lažu. Da je Izrael uglavnom izolovan bilo je očito na primjeru glasanja za rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda kojom se poziva na prekid vatre još u decembru. Iako su 153 države glasale za rezoluciju, samo je 10, uključujući Izrael i SAD, glasalo protiv. Na posljednjem glasanju Vijeća sigurnosti UN-a 25. marta 2024, 14 od 15 članica glasalo je za rezoluciju kojom se poziva na trenutni prekid vatre. Zanimljivo je da je SAD odlučio biti suzdržan, umjesto kao inače, staviti veto na svaku rezoluciju koja želi ograničiti izraelsko djelovanje protiv Palestinaca.

Izrael je u stanju nastaviti sa svojim odmetničkim ponašanjem i zaobilaženjem međunarodnih zakona, regulativa i normi zato što ima snažne, odane saveznike kao što je SAD na Zapadu. Ali etiketiranje Izraela kao odmetnutog učesnika i tretiranje njega kao takvog, temeljni je uslov za bilo kakve krivične mjere koje međunarodna zajednica može poduzeti protiv države koja krši prava Palestinaca već 75 godina s krajnjom nekažnjivošću.

S državama kao što su Kanada, Nizozemska, Japan, Španija i Belgija koje su obustavile prodaju oružja Izraelu, čini se da njegova odmetnička priroda postaje sve priznatija. Prisutna je nada da će podrška Izraelu postati isuviše opasna, čak i za SAD, i da će to otvoriti put za oslobođenje Palestine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

AL JAZEERA