U povodu 30. godina nezavisnosti Bosne i Hercegovine Bošnjačka zajednica kulture (BZK) Preporod organizirala je u Mostaru javnu tribinu pod nazivom “Koraci do referenduma 1992. godine”.
Predsjednik mostarskog ogranka BZK Preporod Haris Omerika podsjetio je kako Preporod tradicionalno obilježavaju najvažnije datume iz bh. historije.
“Tribinom “Koraci do referenduma 1992. godine”, smo obilježili 30. godina nezavisnosti BiH, a to je aktivnost kojom iskazujemo ljubav prema našoj domovini. Obaveza je da to prenosimo na naredne generacije”, poručio je Omerika.
Govornici na skupu su bili Jasmin Medić, Muamer Džananović i Hikmet Karčić.
“Današnje izlaganje razlikuje će se od dosadašnjih jer želimo pokazati kako se došlo do nezavisnosti i koje su bile reakcije. Konkretno se fokusiramo na reakciju SDS od referenduma do barikada, sve je bilo planirano i koordinirano”, rekao je Karčić, dodavši kako se njegovo izlaganje temelji na arhivskoj građi Haškog suda.
Jasmin Medić govorio je o regionalizaciji tadašnjeg bh. društva o čemu se, prema njegovim riječima, danas pridaje malo značaja.
“Naime, tada je 62,94 posto teritorija BiH spadalo u samoproglašaneu srpsku republiku BiH, 20.88 posto na Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, dok je republička vlast imala efektivnu kontrolu na 16.18 posto teritorija. Po mome mišljenju, bili su primorani da se raspiše referendum, a analizirat ćemo i određene alternative i jesu li, zapravo, građani BiH imali alternativu”, izjavio je Medić.
Medić je također istaknuo kako postoji narativ, koji po njegovom mišljenju nije tačan, da se niko iz srpskog naroda nije odazvao na taj referendum o nezavisnosti, odnosno da samo Bošnjaci i Hrvati izašli na referendum.
“Da Hrvati ili Bošnjaci nisu izašli na referendum, BiH bi ostala u krnjoj Jugoslaviji, a vrlo vjerojatno je moguće da bi i bošnjački i hrvatski mladići bili primorani učestvovati u agresiji na Republiku Hrvatsku. Da je u nekom slučaju ostala ta krnja Jugoslavija, Bošnjaci bi u toj državi bili građani drugog, možda čak i trećeg ili četvrtog reda, kao što je to danas slučaj u Republici Srpskoj”, ustvrdio je Medić.
Muamer Džananović se u svom izlaganju dotaknuo uloge SDS-a i njihove aktivnosti s kraja 1991. i početka 1992. godine.
Prema njegovim riječima, Srbi su pokušali ostvariti velikodržavni cilj te su koordinirano pripremali aktivnosti na terenu, mobiliziranje i naoružavanje.
“Skoro cijeli politički i vojni vrh samoproglašene Republike Srpske osuđen je pred međunarodnim sudom. U kontekstu teme o kojoj sam govorio, naglašavam da je predsjednik SDS-a Radovan Karadžić osuđen na doživotni zatvor i genocid nad Bošnjacima”, zaključio je Džananović.
(Fena)
