Odluka da trči na Mostarskom polumaratonu unazad došla je sasvim slučajno, kaže Mostarac Vedran Ugljen i dodaje da je imao u planu ovo nekada uraditi, ali ne u ovoj godini.
Imao je malo vremena kaže, za pripreme zbog drugih obaveza, ali se ipak odlučio trčati. Zbog specifičnosti trčanja i treninga gdje samo može trenirati na kružnoj stazi, bio mu je veliki izazov krenuti trasom polumaratona.
“Sve bi to bilo neizvodivo da nisam imao pilota i podršku drugova koji su trčali uz mene, prof. Adi Palić i doc dr. Almir Popo. Pilot me usmjeravao, upozoravao na udubljenja i izbočine itd. To vam je specifično kod slijepih trkača kada moraju imati pilota”, kaže Ugljen.
Poseban razlog za ovaj nesvakidašnji čin nije postojao, osim da proba nešto novo i specifično.
“Bilo je teško zato što idete unazad. Druga skupina mišića je angažovana u odnosu kada trčite naprijed. Poslije 18 kilometara osjećao sam vrtoglavicu i gubitak orijentacije.”
Kaže da su gledaoci Mostarskog polumaratona bili zbunjeni.
“Ima anegdota odmah nakon starta, gdje su neke curice dobacivale sa balkona: ‘Čiko, to vam je naopako, okrenite se’.
“Koliko imam informacije od trkača, niko iz BiH nije to uradio, a za region nisam siguran”, podsjeća Ugljen.
Kompletan tekst je na ovom linku.
(N1)
