Categories: Uspješni Mostarci|Published On: 5/11/2018|

Mostarka prva ženska instruktorica kopnenog spašavanja

Ana Božić je prva ženska instruktorica kopnenog spašavanja GSSuBiH.
Humanost na djelu, hrabrost pri svakom novom pozivu upomoć, stvaranje uvjeta za razvoj kvaliteta svih kategorija spašavanja u nepristupačnim područjima, te podizanje razine sigurnosti svih građana naše zemlje odlike su ove dame i njenih kolega iz GSS-a.

Tridesetjednogodišnja Mostarka je već sedam godina članica ovog hrabrog tima, a sve je, kako kaže, krenulo iz ljubavi prema planini i planinarenju.
Htjela je raditi nešto altruistično, a vremenske nepogode koje su zadesile Mostar 2012. godine bile su presudne za njeno pristupanje ovoj službi.

“Uvijek sam htjela, na neki način svojim znanjem, pomagati drugima, tako da se Gorska služba spašavanja nametnula kao logičan izbor. Godine 2012. veliki snijeg pao je u Mostaru i jednostavno smo bili “odsječeni”. Naš grad bio je nepristupačno područje. Proglašena je elementarna nepogoda i bilo je neophodno da Gorska služba intervenira, u tim trenucima im je trebala pomoć i ja sam se prijavila. U službi sam ostala, educirala se, školovala se, i evo danas obučavam druge i radim na terenu”, rekla je Ana i dodala da izostanak straha u potpunosti nije dovoljan.

“Uvijek je dobro imati određenu dozu straha, ali ne paralizirajuću. Sve što moj tim i ja radimo za to smo dobro obučeni i uvježbani. Rutina daje sigurnost” istaknula je Božić.

Ova dama otkrila nam je da je u službi omjer muškarci-žene 90% na prema 10%. No, ta činjenica nikada je nije sputavala u obavljanju svojih dužnosti.

“Konkretno ja sam članica HGSS-a (Hercegovačka gorska služba spašavanja), a naša stanica dio je saveza GSSuBiH. Ukupni broj stanica po cijeloj BiH je 20. Ja sam vodič potražnog psa, belgijskog ovčara, malinoa. Taj pas obučen je za potragu za nestalim ljudima. Često imamo slučajeve da u neurbanim dijelovima dođe do nestanka ljudi. Tada pas kreće u potragu, a mene obavještava lajanjem na pronalazak osobe. Pas se, za ovakav posao, obučava od rođenja. Vrši se proces socijalizacije na planini, u vodi, na asfaltu… Belgijski ovčari su agilni, dobro rade i neustrašivi su. Proces dresiranja psa za ovaj posao je veoma zanimljiv. Od malog psa se sakrije osoba (neka iz tima) i kada je nađe, nagradimo ga igračkom. Onda slijede zahtjevniji procesi, sve dok ne bude spreman za teren”, kazala je ova neustrašiva djevojka.

Na pitanje koje situacije bi izdvojila kao najteže odgovara:

“Teških slučajeva dosta bude u Međugorju. U tom gradu još ima neurbanih lokacija, pa stariji turisti, dementni, koji su tu u potrazi za ozdravljenjem skloni su nestancima. Prošlo ljeto smo osam dana bez prestanka imali tri uzastopne potrage. Uspješno riješene. Također smo imali, prije dvije godine, nezgodu u Brčkom, kada su nestali brat (20) i sestra (7). Potraga za njima trajala je sedam dana, tada nam je nažalost i jedan pas uginuo. Na kraju smo ih pronašli žive, na svu sreću. Prošle godine, unesrećeni Čeh planinario je sa suprugom, te je skrenuo s puta. Pronašli smo ga s težim povredama, no vrlo brzo smo mu ukazali prvu pomoć, sanirali smo povrede, koliko smo mogli, a u zoru je došao helikopter, te smo ga smjestili u najbližu bolnicu”, prisjetila se Ana i istaknula da sve poteškoće padaju u zaborav u trenucima kad shvate da su spasili ljudski život.

“Pomoći nekome… To je neopisiv osjećaj, neprocjenjivo je i to se ne može platiti. Članovi ove službe po svijetu većinom su volonteri. Mi ne gledamo na radno vrijeme. Dostupni smo sedam dana u tjednu, 24 sata tijekom dana, 365 dana godišnje. Kada primimo poziv nama dužnost nalaže da izlazimo u akciju.”

“Da biste postali instruktor kopnenog spašavanja, poslije završenih kurseva (ljetne tehnike, zimske tehnike, spelo), rade se brojne vježbe, aktivnosti, mora se ići na teren. Kada položite, odnosno kada dobijete licencu instruktora, slijedi staž u trajanju od dvije godine… Kada postanete instruktorski kandidat trebate učestvovati u edukacijama koje držimo brojnim novim članovima…
Nakon toga stječete pravo za polaganje za instruktora. Trenutno sam jedini ženski instruktor GSSuBiH”, kazala je Božić.

(Mostarski.ba)

Related Posts